Ovih dana u nakladi Hrvatskog književnog društva Ogranak Zadar posthumno je objavljena knjiga Stanislav Antić: Moje životno djelo. Knjigu je uredio i za objavljivanje priredio zadarski novinar i urednik Nedjeljko Jusup.
“Radi se o zanimljivom, autobiografskom štivu, Antić piše kao što je i govorio: jasno, odriješito i argumentirano. Svoje misli, činjenice i istinu iznosi hrabro ma kako gorka bila. Njegova je knjiga izvrstan izvor i predmet za razmišljanje o našem vremenu pa će zasigurno izazvati veliko zanimanje i pokrenuti mnoga razmišljanja. Vjerojatno i polemike, brojne reakcije čitatelja”, predmijeva Jusup, koji je i pisac predgovora.
Knjiga velikog formata sa šest poglavlja na više od 170 stranica bogato je ilustrirana sa 153 fotografije iz arhiva obitelji Antić, ali i uradcima vrhunskih zadarskih fotografa od Ante Brkana, Vicka Zaninovića, Zvonka Kucelina, Željka Karavide, Stipe Suraća i Filipa Brale te fotografijama Ane Vlahov i Boška Lučeva iz Šepurina na otočiću Prviću kod Šibenika. Dizajn i grafičku pripremu potpisuje talentirani zadarski grafičar Ivan Sikirić.
U knjizi legendarni direktor na svoj osebujan način iznosi dosad nepoznate pojedinosti o svom životu i radu počevši od svog djetinjstva u Šepurinama na otočiću Prviću, gdje je 11. 11. 1929. godine rođen kao najstariji od šestero djece Marije i Luke Antića. S puno emocija piše o stradanju obitelji u 2. svjetskom ratu, teškim danima u izbjeglištvu u El Shatu, povratku, školovanju u Šibeniku i Zagrebu, prvom poslu i inovacijama u riječkom Torpedu, stvaranju i stradanju u zadarskom Bagatu i kako je od otpisanog pogona stvorio respektabilnu tvornicu SAS. Gospodarsko čudo, jer je od 1980. do 1990. SAS ostvarivao oko 20 posto profita od cijele hrvatske privrede. U nove tehnologije, proširenje tvornice i izgradnju nove poslovne zgrade uloženo je 250 milijuna dolara. Sve iz vlastitih sredstva bez ijednog dinara kredita. Plaće radnika u SAS-u bile su dvostruko/trostruko veće nego u sličnim tvornica bivše države, radnici su u prosjeku za godinu dana od zaposlenja dobivali stanove, u tvorničkom restoranu blagovala se najbolja „spiza”, na radno mjesto donosila im se kava, čaj, sokovi, keksi…
U Antićevoj su viziji radnici imali integritet i društvene stanove, zarađivali velike plaće i stvarali obitelji.
S osjećajem za opće dobro Antić i SAS od 1980.-1990. izgradili su „pola Zadra”. Čak 43 donacije veće od ondašnjih 150 milijuna dolara zadarskom gospodarstvu, zdravstvu, vjerskim, kulturnim, športskim i raznim drugim djelatnostima, o čemu po prvi put detaljno progovara u ovoj knjizi.
Kroz cijelo vrijeme, zbog svog vizionarstva i stvaralaštva Stanislav Antić bio je na udaru „struktura”. Za komunističke vlasti bio je tehnomenadžer, kapitalistički direktor. Nova vlast ga je smatrala „komunjarom” tako da je u tranziciji praktički potjeran iz SAS-a kojega je stvorio.
Nakon 11 godina u mirovini, na nagovor prijatelja Josipa Eće Vlahovića, Antić se 2002. godine svojom nezavisnom listom okušao i na izborima u Zadru i dobio većinu, ali su mu političkom trgovinom kupljena dva vijećnika. Način ga je posebno pogodio o čemu također piše u svojim memoarima.
Tek nakon 26 godina provedenih u mirovini Antić dobiva javno priznanje za svoj rad, stvaralaštvo i ogroman doprinos društvenoj zajednici. Kad mu je 2016. godine uručena Nagrada Grada Zadra za životno djelo legendarni je direktor svima uputio znakovitu poruku: „Nećete biti sretni ako budete bogati u siromašnom društvu. Radite za opće dobro.”
Autobiografska knjiga Stanislav Antić: Moje životno djelo bit će predstavljena javnosti na prvu godišnjicu njegove smrti 23. ožujka u Dvorani zadarskog Ogranka Matice hrvatske u Zadru s početkom u 12 sati. Uz urednika Nedjeljka Jusupa o knjizi će govoriti: Antićev prijatelj Josip Ećo Vlahović, direktor korporativnih komunikacija Adris Grupe Predrag Drago Grubić i nekadašnji šef proizvodnje SAS-a Aleksandar Braco Pantalon. Voditeljica predstavljanja je Tamara Šoletić, glumica zadarskog Kazališta lutaka.
