Komunalne sitnice puno govore, ali njih uočavaju samo pojedini za razliku od službi koje to ne vide ili im ne bode oči.
Prvo što su vidjeli, a nije daleko od središta gradske vlasti koja je uklonila, pa sta vila novu oglasnu ploču.
Do toga je došlo nakon što su stavili zaštitnu mrežu koja glumi obnovljenu povijesnu kuću na petogodišnjicu požara koji je izbio požar u foto – atelju Maričić.
Svjesni negodovanja i opravdanih prigovora javnosti, nova gradska vlast našla je privremeno rješenje kako taj problem sakriti iza “zavjese”.
U toj kući zatvoreni su i poslovni prostori Grada Zadra u kojima su bile kvalitetne trgovine te tradicijski obrt – otvoreni cijelu godinu.

Skidanjem oglasne ploče, građani koji dolaze u Grad i pred njom se zaustavljaju kako bi vidjeli koga više nema. Osmrtnice su se počela lijepiti na ploči kojom je zatvoren ulaz u opožarenu građevinu.
I evo je postavljena, malo dalje nova oglasna ploča. Friška, sudeći prema broju osmrtnica pomiješanih s plakatima o razno-raznim događanjima.

Opjevan prolaz prema Četiri kantuna, u Ulici Mihe Klaića u kojoj se mijenjaju privremeni podstanara u poslovnim prostorima, uglavnom Grada ili čak u portunima koji su prenamijenjeni za trgovinu na otvorenom, događa se još jedan novi običaj na kojeg komunalne službe ne reagiraju.
U trgovinama odjeće koje redom izgledaju kao štandovi u zatvorenom, bez imena, očito im nije lako sjediti, pa su prodavači sebi postavili sjedalice na ulicu – kao da im je dvorište.

Više puta su fotografije proslijeđene Odjelu za komunalne djelatnosti, a sjedalice su i dalje poredane uz uz crkvu. sv. Mihovila..
Sve su to sezonske pridošlice koji nemaju nikakav odnos prema Gradu iz kojeg su došli pokupiti sezonsko vrhnje kao i taksisti, ugostitelji, prodavači suvenira, i ostali.

Dok oni gledaju prolaznike, kolege im iz ugostiteljstva pokušavaju ih privući na svoju terasu.
To da ih pozdravljaju deset puta na dan, naravno, da najviše smeta preostalim stanarima koji bi se trebali osjećati kao gosti vlastitog Grada. Iako ne pristaju na to, nemoćni su da išta promijene.
Uzalud novinari drugu godinu za radom upozoravaju kako ni žurne službe ne mogu prolaziti s vozilima ulicama zakrčenim ugostiteljskim teresama.

Jedno od najljepših pročelja sakralnog graditeljstva na zadarskoj pijaci, dobio je zaštitni znak u kamenu postavljen koš, a dodatak fasadi postali su betonski čunjevi kao dio zaštitne komunalne opreme.
Zasmetalo je to jednoj Zadranki na facebook grupi Trn u oku dok drugima upada u oči kako to pročelje žudi za restauracijom. Svojedobno je fasade kapala sv. Roka obnovi kamenoklesarski obrt Sv. Krševan.

Restauratori su u istom kompleksu, gradske vlasti su u blizini, o konzervatorskoj službi u Zadru iluzorno je govoriti, pa preostaje pitanje je li i njima “trn u oku” ovakvo stanje zadarske prošlosti.
Na zadarskoj tržnici ispod srednjovjekovnih zidina pod zaštitom UNESCO-a još se vidi gdje je bila crkva sv. Marije Velike, porušene 1570. godine, kapela sv. Roka i fasada nedovršene crkve sv. Šimuna iz 1600. godine.
Kome je stalo do te povijesti kada sve te pojave u javnom prostoru postaju normalne ili je malo onih koji ih primjećuju?!

I















