Izv. prof. dr. sc. Mia Batinić Angster radi na Odjelu za lingvistiku Sveučilišta u Zadru, gdje trenutačno obnaša dužnost pročelnice. Prije 14 godina zaposlila se kao znanstvena novakinja na projektu profesorice Marijane Kresić Vukosav pod nazivom Transfer kao strategija u učenju stranih jezika. Danas je izvanredna profesorica koja se ponajprije bavi teorijskom lingvistikom i sintaksom.
Što je zapravo lingvistika, odnosno jezikoslovlje?
Da, jezikoslovlje je znanstvena disciplina koja proučava jezik u najširem smislu te riječi. S jedne strane proučava jezik kao ljudsku sposobnost, koja je svojstvena svakom čovjeku i po mnogočemu se razlikuje od komunikacijskih sustava razvijenih kod drugih životinjskih vrsta.
S druge strane, bavimo se jezičnom raznolikošću, različitim varijetetima jezika, odnosom jezika prema društvu, pojedincu i drugim aspektima ljudskog života.
Povod razgovora za emisiju Znanje imanje na Radiju 057info je zapravo su nova saznanja koja je donio međunarodni znanstveni skup Psycholinguistics of Slavic Languages.
Domaćini sa zadarskog sveučilišta u organizaciji velikog skupa
Arktičko sveučilište Norveške možda na prvi pogled ne djeluje kao mjesto povezano sa slavenskim jezicima. Kako je došlo do te suradnje?
Zanimljivo je da ste to spomenuli. Sara Košutar gostovala je prije pet ili šest godina na Zadarskoj lingvističkoj sridi, gdje je predstavila rezultate svojeg doktorskog istraživanja. Tada smo uspostavile kontakt i ostale u suradnji. Danas zajedno sudjelujemo na jednom projektu koji se provodi na Sveučilištu u Osijeku, a Sara nas je prije dvije godine kontaktirala s prijedlogom da upravo u Zadru organiziramo ovu konferenciju.
U njezinu laboratoriju, odnosno Centru za proučavanje jezika, mozga i učenja, djeluju brojni istraživači iz slavenskih zemalja. Mnogi od njih proučavaju višejezičnost, jezičnu obradu, jezičnu proizvodnju i razumijevanje jezika.
Kada govorimo o jezičnoj proizvodnji, mislimo na govor, pisanje ili znakovanje kod korisnika znakovnih jezika. S druge strane, razumijevanje jezika odnosi se na procese koji se odvijaju tijekom slušanja ili čitanja. Riječ je o istraživačima koji su iznimno dobro upoznati sa suvremenim psiholingvističkim metodama proučavanja jezične obrade.
Psiholingvistika prirodno otvara pitanje odnosa jezika i mozga. Što su bile glavne teme skupa?
Razmjenjivali smo mišljenja i slušali najnovije rezultate istraživanja vodećih znanstvenika u ovom području. Neka su izlaganja bila posvećena obradi jezika kod različitih populacija. Govorilo se o morfosintaktičkim, fonološkim i drugim jezičnim obilježjima djece u spektru autizma ili s ADHD-om te o povezanosti jezika s radnim pamćenjem, proceduralnim učenjem i drugim kognitivnim sposobnostima.
Jedna od središnjih tema bio je međujezični utjecaj.
Kada jedna osoba poznaje više jezika, oni u njezinu umu međusobno djeluju. Ponekad se pravila jednog jezika prenose u drugi i obrnuto. Upravo nas zanima kako se taj proces odvija i što se događa tijekom jezične obrade. Suvremene metode omogućuju nam da u stvarnom vremenu pratimo reakcije na određene jezične podražaje te utvrdimo u kojem se smjeru odvijaju međujezični utjecaji.
Jedan od uglednih izlagača iz Poljske govorio je o interakciji gramatičkih sustava, posebno gramatičkog roda, kod govornika koji poznaju poljski, ukrajinski i njemački jezik.
Kolegica iz Norveške predstavila je rezultate dugogodišnjih istraživanja nasljednih govornika, odnosno soba koje su jedan slavenski jezik usvojile u drukčijem jezičnom okruženju od onoga u kojem žive. Govorila je o tome kako određeni jezici tijekom vremena slabe kod govornika te je predstavila primjere višejezičnih zajednica u Poljskoj, Češkoj, Španjolskoj i Njemačkoj.
Zanimljivo je da je istaknula kako je danas u Njemačkoj vrlo teško pronaći potpuno jednojezične govornike koji bi mogli služiti kao kontrolna skupina u istraživanjima.
Spomenuli ste suradnju s logopedima. Jesu li i oni imali značajnu ulogu na skupu?
Da. Posljednjeg dana skupa jedna je kolegica iz Češke predstavila iznimno zanimljiv niz istraživanja provedenih u suradnji s pedijatrima, psiholozima i neurolozima. Proučavala je načine na koje djeca još u majčinoj utrobi razlikuju glasove i počinju usvajati jezik. Istraživanja su pokazala kako već tijekom prve godine života djeca prepoznaju duljinu vokala, reagiraju na jezične podražaje iz okoline te vrlo rano počinju razlikovati granice između riječi.
Jedan od kolega predstavio je novu metodu istraživanja koja se temelji na praćenju pokreta očiju. Takva metoda omogućuje istraživačima da prate kako mozak povezuje ono što osoba sluša s onim što vidi na zaslonu računala tijekom eksperimenta.
Očito je kako su to već vrlo sofisticirana istraživanja jezika i mozga?
Svakako. Jedina pozvana izlagačica iz Hrvatske bila je Ana Werkmann Horvat. Nakon školovanja u Kanadi i doktorata na Oxfordu vratila se u Hrvatsku, gdje danas vodi nova istraživanja. Predstavila je projekt koji je započeo u travnju ove godine, a bavi se ranim usvajanjem i razumijevanjem višeznačnih riječi kod djece predškolske dobi.
Zanimljivo je da na projektu sudjeluju i dvoje istraživača sa Sveučilišta u Zadru. Cilj istraživanja jest utvrditi koji čimbenici utječu na usvajanje različitih značenja iste riječi. Riječ je o pojavi koju nazivamo polisemija, odnosno postojanje više povezanih značenja jedne riječi. To je jedna od temeljnih značajki prirodnih jezika. Zahvaljujući njoj ne moramo za svako novo značenje učiti novu riječ, nego postojeći oblik dobiva dodatna značenja.
U jednom od istraživanja kolegica je potvrdila nešto što se dosad nije znalo – da djeca već u dobi od 17 mjeseci koriste prenesena značenja riječi.
To i nije potpuno neočekivano jer se djeca vrlo rano uključuju u simboličku igru. Primjerice, kamenčiće mogu zamišljati kao hranu ili druge predmete, što pokazuje sposobnost razumijevanja simboličkih odnosa.
Često se kaže da djeca najlakše usvajaju jezike dok su vrlo mala. Je li to točno?
Prije svega usvajamo govorni jezik, odnosno jezik koji čujemo u svojoj okolini. No vrijedi i pravilo da, neovisno o tome gdje odrastamo, ako smo dovoljno rano izloženi nekom jeziku, imamo sposobnost usvojiti ga. Ljudi imaju biološku predispoziciju za prepoznavanje jezičnih obrazaca. Već vrlo rano možemo razlikovati gdje jedna riječ završava, a druga počinje, te postupno usvajamo glasovni sustav, gramatiku i druge sastavnice jezika.
Postoji li dobna granica nakon koje je teže usvojiti jezik?
U lingvistici i psiholingvistici često se govori o takozvanoj kritičnoj dobi za usvajanje jezika. Poznati su slučajevi djece koja su bila izolirana od jezičnog okruženja te su pronađena tek u kasnijoj dobi. Unatoč velikim naporima stručnjaka, nikada nisu u potpunosti usvojila gramatički sustav jezika. Mogla su naučiti određene riječi i dijelove jezika, ali nisu razvila jezične sposobnosti na razini osoba koje su od rođenja bile izložene jeziku. To je jedan od razloga zbog kojih se smatra da postoje razvojna razdoblja u kojima je ljudski mozak posebno osjetljiv na usvajanje jezika.
Koliko Vi jezika govorite?
Ne govorim ih toliko mnogo koliko se često pretpostavlja za lingviste. To je jedan od stereotipa o našem zanimanju. Govorim hrvatski, talijanski i engleski jezik. Uz to se mogu služiti i nekim drugim jezicima u manjoj mjeri, primjerice poljskim i njemačkim.
Kako funkcioniraju ljudi koji govore više jezika? Na kojem jeziku sanjaju? Dolazi li do zbrke među jezicima?
Ne, ne dolazi do zbrke. Nekada se vjerovalo da djecu treba odgajati samo na jednom jeziku kako ne bi miješala jezike. Danas znamo da to nije točno. Imam dvojezičnu djecu pa se i sama bavim istraživanjem dvojezičnog razvoja. Istina je da mala djeca ponekad miješaju jezike, ali se njihovi gramatički sustavi s vremenom jasno razdvajaju.
Postoje i zanimljivi slučajevi nakon ozljeda ili moždanih udara kod višejezičnih osoba. Ponekad se dogodi da osoba privremeno lakše koristi jedan od jezika koje poznaje. To pokazuje da su jezici u mozgu odvojeni sustavi, premda su međusobno povezani i stalno djeluju jedni na druge. Vidimo to i kroz posuđivanje riječi, izraza i gramatičkih obilježja između jezika. Djeca i odrasli višejezični govornici iznimno su sposobni upravljati različitim jezičnim sustavima te se prilagođavati situaciji i sugovorniku.
Danas brojna istraživanja pokazuju da višejezičnost donosi niz kognitivnih prednosti.
Višejezični govornici neprestano „žongliraju“ između jezika. U određenom trenutku aktiviraju jedan jezik, dok drugi privremeno stavljaju u pozadinu. Takva stalna kontrola jezika pozitivno utječe na različite mentalne procese. Prednosti se, među ostalim, očituju u donošenju odluka, usmjeravanju i održavanju pažnje, razvijanju empatije, fleksibilnijem razmišljanju, izvršnim funkcijama mozga. Istraživanja pokazuju da koristi od višejezičnosti imaju čak i djeca s različitim razvojnim teškoćama. U pojedinim zadacima postižu bolje rezultate od svojih jednojezičnih vršnjaka. Zbog toga danas ne možemo reći da dvojezičnost ili višejezičnost donosi nešto negativno. Naprotiv, riječ je o vrijednom resursu koji pojedincu i društvu pruža brojne prednosti.
