Odavno Tisak nije što je nekad bio, ali Gracijela Čulina ostala je vjerna svojoj firmi.
I nije mala stvar da netko u istoj firmi završi svoj radni vijek od dugih 44 godine koje uključuju prodaju u trafici za vrijeme Domovinskog rata.
Sve je manje i trafika, a gospođa Gracijela Čulina u onoj najstarijoj, samim time što se nalazi u Ulici Elizabete Kotromanić, provela je 20 godina. Izmijenilo su se generacije njezinih kupaca, Zadrana koji su nekad vjerno dolazili kupiti svoje novine, cigarete, žvakalice do onih koji sada u Tisku kupuju piće ili plaćaju račune. Takve su korporacije.
Ali Gracijela Čulina ostala je svoja i zato joj je “ulica” danas priredila oproštaj. Iz susjedne cvjećarne Nasada dobila je bogat buket ruža, stizale su i druge čestitke i sjećanja na protekla dva desetljeća.
Nije mala stvara u doba otuđenja, promjene poslova, nestanka kulture sjećanja.
I zato su htjeli da se to zabilježili u lokalnoj javnosti pa su pozvali našeg foto-reportera Tomija Burčula koji je strpljivo čekao po užarenom podnevu i da dođe naručena janjetina. A stigla je i muzika.
Uz nju je slađe otići u mirovinu u kojoj gospođi Gracijeli želimo puno trenutaka ispunjenih životnim zadovoljstvom bez svakodnevnih radnih obaveze i uz puno vitalnosti.
