U organizaciji Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 1990./1991., u mjestu Dobropoljci u subotu, 27. lipnja, uz najviše vojne i civilne počasti te u ozračju dostojanstva i pijeteta, otkriven je spomenik civilnim žrtvama Domovinskog rata te Drugoga svjetskog rata i poraća. Tijekom Domovinskog rata, u razdoblju od 1991. do 1995. godine, ubijeno je šest nedužnih civila iz obitelji Ivković, dok su nakon Drugoga svjetskog rata i u poraću do 1947. godine stradala još dva člana iste obitelji. Njihova imena trajno su upisana na spomenik kao znak sjećanja na njihovu žrtvu i stradanje.
Program obilježavanja započeo je otkrivanjem spomenika, koje su obavili članovi najuže obitelji tragično ubijenih civilnih žrtava Domovinskog i Drugoga svjetskog rata. Nakon toga položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Počast su odali članovi obitelji ubijenih civilnih žrtava, brojne udruge proizašle iz Domovinskog rata iz Zadarske i Šibensko-kninske županije, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske brigadir Hrvoje Andrija Puškarić, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora i saborski zastupnik Ante Babić, izaslanica ministra hrvatskih branitelja Anita Andrijević iz Područnog odjela Zadar, izaslanik ministra unutarnjih poslova i načelnika Policijske uprave zadarske Marijo Brzoja, izaslanik Zadarske županije Josip Vidov, pročelnik za hrvatske branitelje, gradonačelnik Biograda na Moru Ivan Knez, izaslanik gradonačelnika Benkovca Tomislav Klarica te načelnik Općine Lišane Ostrovičke Zvonimir Mijić.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, spomenik je blagoslovio fra Božo Mandarić, župnik Župe sv. Mihovila u Lišanima Ostrovičkim. Tom je prigodom predvodio i molitvu odrješenja za sve ubijene civilne žrtve Domovinskog rata te Drugoga svjetskog rata i poraća, odajući im posljednju počast u ozračju molitve, pijeteta.
Posebno je potresna činjenica da je tijekom Domovinskog rata u Dobropoljcima živjelo svega trinaest civila hrvatske nacionalnosti, od kojih je šestero ubijeno. Prema dostupnim svjedočanstvima i dokumentaciji, žrtve su stradale bez osobne krivnje, u okolnostima ratnog nasilja koje je pogodilo brojna hrvatska mjesta na okupiranom području. Prema navodima organizatora i svjedočanstvima mještana, neposredni počinitelji bili su pripadnici lokalnih srpskih paravojnih postrojbi. Za ovaj zločin, kao i za brojne druge zločine počinjene tijekom Domovinskog rata, do danas nitko nije pravomoćno osuđen.
Organizatori ističu kako su mještani imali saznanja o identitetu počinitelja, ali iz različitih razloga nisu željeli ili nisu mogli svjedočiti. Navode i da su žrtve bile mučene te ubijene na iznimno okrutan način, dok je Manda Ivković, prema njihovim tvrdnjama, obješena.
Njihovo stradanje ostaje trajni podsjetnik na cijenu slobode koju je hrvatski narod platio u obrani svoje domovine te na patnju brojnih civilnih žrtava koje ne smiju biti zaboravljene. Upravo zato podižu se spomen-obilježja koja trajno svjedoče o podnesenoj žrtvi i služe kao opomena budućim naraštajima. Uz šest žrtava iz Domovinskog rata, na spomeniku su upisana i imena dvojice članova obitelji Ivković koji su stradali tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća do 1947. godine. Spomenik su zajedničkim zalaganjem podigli Općina Lišane Ostrovičke, Udruga dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 1990./1991., UHBDR Pakoštane te UBDR Lišane Ostrovičke.
