Psihologinja izv. prof dr sc. sa zadarskog sveučilišta Arta Dodaj dobila je ovo proljeće državnu nagradu za znonst 2024. godine, a lani u je nagradio i zadarski rektor, prof. dr. sc. Josip Faričić. S njezinom nagradom na površinu je izbila tema sekstinga za koju šira javnost baš i ne zna, a prof. Dodaj u razgovoru za emisiju radija 057 Znanje imanje otkrila je sve što je do sad istraživala sa svojim timom.
Hrvatska zaklada za znanost prepoznala je to još i prije kad su prihvatili vaš projekt?
Da, krenuli smo s prijavom projekta koji smo na kraju uspješno ostvarili. Hrvatska zaklada za znanost odlučila nas je podržati. Bavili smo se aktualnom tematikom, iako je to sustavno rijetko bilo istraživano u našem lokalnom kontekstu. Nekakvi podaci postojali su u kontekstu sextinga na međunarodnoj razini, ali ono što je nas iznenadilo jest da ima dosta malo nalaza na našem lokalnom području.
Iz tog razloga smo krenuli sustavno istraživati i to je rezultiralo brojnim publikacijama, a na kraju krajeva i edukativnim strategijama koje smo pokušavali razvijati u suradnji s kolegama iz različitih škola.
I zapravo ste zbog tog istraživanja i tih znanstvenih nalaza dobili nagradu, je li tako?
Pa, vjerojatno da.
Je li to bilo ključno ili je to kruna?
Pa, vrednuje vam se zapravo sama znanstvena produktivnost koja se reflektira na znanstvenoj razini kroz broj znanstvenih publikacija, vođenje projekata, recenziranje radova, nešto što bismo mogli nazvati znanstvenom izvrsnošću.
U toj znanstvenoj izvrsnosti te godine imali ste 11 objavljenih radova, ali negdje sam našla podatak da su vas 1302 puta citirali?
Evo vidite, imate više informacija.
Internet sve zna.
Dobro, mi smo spomenuli tu svetu riječ koja se provlači, meni iskreno ne baš previše poznatu — seksting. I onim sluša koji su podjednako malo upućeni, možete objasniti što je to?
Laički rečeno, to je slanje, primanje i prosljeđivanje seksualno eksplicitnih sadržaja, bilo da su to poruke, fotografije ili videozapisi putem mobitela, društvenih mreža i različitih platformi. Ono što je u
kontekstu sextinga važno jest pristanak — sudjeluje li osoba dobrovoljno u toj razmjeni i u nekom kontekstu povjerenja ili je riječ o sudjelovanju pod utjecajem pritiska, prisile ili jednostavno određene situacije koja se veže uz neku ucjenu.
Tako da je znanost to prepoznala na kontinuumu od nekakvog manje rizičnog oblika ponašanja, znači dobrovoljnog oblika sekstinga, do nedobrovoljnog oblika sekstinga. Ovo što je nedobrovoljan oblik sekstinga na neki je način zabrinjavajuće zato što ima brojne negativne posljedice po osobu, primarno
po djecu i mlade. Ali danas se tehnologija razvija i, kako se razvija, tako i seksting poprima neku drugu dimenziju.
Umjetna inteligencija, na primjer?
Da, umjetna inteligencija, pa onda imate deepfake sadržaj kada se uz pomoć alata umjetne inteligencije generiraju seksualni sadržaji bez znanja osobe.
Na kraju krajeva imate i neke druge alate, video razgovore koji su sinkronizirani u realnom vremenu, online različite virtualne seksualne komunikacije.
Izgleda vam kao špilja, uvijek nešto dinamično, stalno se mijenja kako se razvija tehnologija.
Dobro, ali što je zapravo dovelo do tog sekstinga, osim digitalije? je li on prisutan uglavnom među mladim jer su oni inače predmet Vašg znanstvenog interesa?
Ako na logičnoj ili racionalnoj razini probamo promišljati, vidite da se velik dio našeg socijalnog, pa i emocionalnog života prebacio u digitalno okruženje. Onda je logično i da intimna komunikacija ide online.
Razlozi su različiti. Naravno da je izražen među mladima zato što je to razvojno očekivano. Oni su u dobi kada istražuju seksualnost i koriste alate koji su im dostupni, kao što su digitalni alati. Svakako u tome, u
interakciji, jer čovjek ne živi sam nego u interakciji s okolinom, a digitalizacija je dio naše okoline, budu presudne i određene individualne karakteristike. Ako imam potrebu tražiti uzbuđenje, ako sam impulzivnija u donošenju odluka, što je često karakteristično za adolescente, ako sam sklona općenito rizičnom ponašanju, možda će to povećati vjerojatnost sudjelovanja u sekstingu.
Društvo, vršnjaci — za mlade je utjecaj vršnjaka neminovan. Sve te norme koje prevladavaju među prijateljima, partnerima u tom školskom okruženju diktiraju na neki način i odluku hoću li ja sudjelovati. Možda ne direktno, može i na nekakav indirektan, suptilan način.
Često vam djeca, kada kažem djeca mislim na skupinu koju smo istraživali, a to su srednjoškolci, znaju reći da koriste Snapchat. Ako koristim Snapchat, imam privremeno nestajuće poruke, ne mogu se zadržati, pa imam nekakav doživljaj da su rizici puno manji i na neki način sam zaštićena. Ali rijetko osvijeste da digitalni tragovi ostaju i da se može dogoditi da se takav sadržaj proslijedi bez našeg pristanka pa
ulazimo u neku rizičnu kategoriju sextinga.
Tko su profesori i znanstvenici koji su s vama sudjelovali na tom projektu SEXYOUTH?
Međutim, uvijek smo vodili računa da nam uz ljude iz naše sredine trebaju i međunarodni stručnjaci pa smo uspostavili komunikaciju s kolegama iz Španjolske koji su već bili uhodani u proces razumijevanja fenomena sextinga. Kolege su i iz Sjedinjenih Američkih Država, s obzirom na to da naši nalazi nekako prate nalaze u SAD-u pa možemo kroz kulturološke razlike uspoređivati.
Vodili smo računa da uključimo i susjedne zemlje, primjerice Bosnu i Hercegovinu, jer koliko god da smo geografski blizu, može se dogoditi da smo po određenim kulturološkim vrijednostima i drugim parametrima udaljeni.
I što se pokazalo u rezultatima istraživanja i u odnosu na međunarodni kontekst?
Bosna i Hercegovina i Hrvatska čak su dosta blizu svjetskim nalazima istraživanja. Nažalost.
Nije da imamo velike razlike u odnosu na svjetska međunarodna istraživanja u kontekstu Republike
Hrvatske.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, nastojali smo geografski obuhvatiti različita područja. Bosna i Hercegovina je troslojna, imate tri etničke skupine i nastojali smo uključiti sve kako bismo dobili širu perspektivu tih kulturoloških vrijednosti.
Svakako, neke vrijednosti vezane uz tradicionalizam i možda konzervativnije stavove o seksualnosti pokazale su se izraženijima među mladima u Bosni i Hercegovini i bile su povezane s nešto nižom stopom učestalosti sekstinga, ali statistički gledano to nije toliko značajno.
To znači i da sudjeluju, samo možda iz različitih motiva. Primjerice, na uzorku srednjoškolaca iz Bosne i Hercegovine bilo je dosta motiva koji se vežu uz nanošenje štete drugoj osobi i uz nekakve oblike nasilja.
Ali ono na što moramo uvijek biti pažljivi prilikom interpretacije tih rezultata jest činjenica da uzorak može biti selekcioniran pa onda dobijete i selekcionirane odgovore. Drugo, puno se koristila mjera samoprocjene, a ona nekada ne daje odgovore koji su potpuno valjani. Zato smo u nekim drugim fazama odlučili koristiti i druge mjere koje nisu samo vezane uz ankete i upitnike.
