Nedavno promovirana knjiga don Ante Sorića – Centralno bogoslovno sjemenište otkrila je značaj te obrazovne ustanove koja je iznjedrila imena koja su bila utkana u intelektualnu snagu Dalmacije, dok su arhivski dokumenti otkrili Zadar kakav je bio u doba kada je u njemu bilo sjedište dalmatinske provincije pod vlašću Austrije. Bio je to grad kojeg su oni, koji su došli u novu Bogosloviju, koju je Austrija osnovala kako bi obrazovala svećenike ali na latinskom jeziku, nazivali mali Beč.
Značaj te obrazovno-odgojne institucije bio je takav da ju je Split svako malo želio sebi preseliti, ali iz Beča nisu udovoljili njihovim traženjima,
Istovremeno studenti, odnosno pitomci novog sjemeništa u Zadru koji su dolazili iz Splita i juga Dalmacije bili su nositelji slobodarskih ideja, narodnog duha i “buntovnici s razlogom”. Za razliku od zadarskih sjemeništaraca koji su, kako se, navodi u izvorima, bili zadojeni policijskim duhom kakav je to vrijeme vladao u Zadru kao sjedištu svih austrijskih službi.
U knjizi se navodi kuriozitet i za današnje vrijeme. Naime, za samo dvije godine izgrađena je zgrada bogoslovije u 19. stoljeću koja je odlukom Beča bila središnje mjesto obrazovanja budućih svećenika Dalmacije. Taj posao je iz središta Carevine povjeren tada graditelju Nicolu Trigari, a poslije gradonačelniku koji je u drugoj polovici 19. stoljeća ostavio neizmjeran trag u Zadru. Kamen temeljac i otvaranje bili su na dan rođendana cara Franje Josipa.
Prvi koji je bio inicijator gradnje malog sjemenište bio je nadbiskup Vicko Zmajević koji nije dočekao njegovo otvaranje (to je današnji svećenički dom koji nosi njegovo ime), dok je zgrada Sjemeništa na istom trgu ona koja je izgrađena 1867. godine.
Njegovu povijest je istraživao don Ante Sorić koji je o tome govorio i u emisiji “Znanje imanje” na Radiju 057.
On je istaknuo kako je Bogoslovija u Zadru osnovana Iz političkih razloga: ovdje je bio centar civilne i crkvene vlasti. Split je po svaku cijenu htio ga premjestiti sebi i pisali su Beču, ali su dobili Sjemenište tek 1921. nakon propasti Habsburške monarhije i kada Zadar ulazi u sastav Italije.
Međutim, pitomci sa splitskog područja imali su veliku ulogu kao nositelji slobodarskih ideja i narodne svijesti u to doba dalmatinskog preporoda, što nije bilo lako u Bogosloviji u kojoj je službeni jezik bio latinski, a u praksi se uglavnom pričalo latinski.
Studenti, profesori, odgojitelji smjenjivali su se u Bogosloviji, ali i sluge. Autor knjige ispričao je priču o slugi Šimi Kovačiću koji je 1861 godine rođen na otoku Ugljanu, živio kao siroče po zavodima, pomagao kleru, a zavoljeli ga pitomci i profesori. Dubrovački biskup ga odveo sa sobom, ali se on vratio u Zadar da bi ga profesor na Bogosloviji, don Luka Jelić, poznati arheolog i povjesničar, odveo na putovanje u Rim, gdje je postao portir u Zavodu sv. Jeronima, vidio je Papu i pokopan je među hrvatskim velikanima u Rimu.
– Ni jedan grad na obali nije izgrizao rak tuđinstva kao Zadar. I zato pitomci sa zadarskog područja nisu imali slobodu kao oni sa splitskog područja, istaknuo je dr. sc Ante Sorić, inače zaljubljenik u povijest, arhiv i 19. stoljeće.
Bogoslovija je, prema riječima don Sorića, dobivala hrvatski identitet zahvaljujući tim mladićima koji u Sjemeništu snuju i djelu akcijama širenje narodne svijesti, jezika i sjedinjenu s maticom. Narodni preporod odrastao je u školskim klupama sjemeništa u Zadru, citirao je don Ante jednog od suvremenika tog vremena.
Nadbiskup, koji je skoro izbačen iz Bogoslovije, Splićanin Mate Dujam Dvornik, za don Antu Sorića, je najveći zadarski nadbiskup s početka 20 stoljeća. -Čudi me da su ga imenovali jer je bio organizator predstave u Bogosloviji i tražio da to bude na hrvatskom jeziku. Oni su to odbili, i pitomci su vođeni Dvornikom prekinuli predstavu na talijanskom. Iznenadila me u tom slučaju (ne)osjetljivost Frane Bulića, poslije poznatog arheologa i svećenika koji mu je bio oponent, kazao je don Ante koji je to protumačio identitetskom razlikom u podrijetlu.
– Nadbiskup Dvornik je bio po silnim političkim i crkvenim pritiskom. Žrtva svog vremena ali tvrd u svojim stavovima i idealima. U više navrata je tražena njegova ostavka na mjestu biskupa. Nakon što je odstupio jer Beč tražio njegovu smjenu, otišao je na hodočašće u Svetu zemlju, umro u Carigradu (Istanbulu), a njegov grob je otkrio don Pavao Kero, ispričao je don Ante Sorić, odnedavno njegov “nasljednik” na mjestu ravnatelja SICU.
– Molim Boga da se njegovi posmrtni ostaci nađu u zadarskoj katedrali, kazao je don Ante Sorić, inače generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Za njega je najveći među velikanima misli i djela, koji su završili Centralno bogoslovno sjemenište, bio je don Mihovil Pavlinovć jer je bio začetnik zdrave struje.
Dona Ante Sorić je i rektor Sjemeništa u Zadru koje je kao i većina prazno, ali on ima ideju kako ga oživjeti i dati mu humaniju misiju od one koju su imala austrijske vlasti s metodama držanja u pokornosti brojne narode Carevine.
