Općinski sud u Zadru presudio je kako su za incident u Pašmanskom kanalu, kada je muškarac brodom naletio na kupača-ronioca, jednako krivi i rukovoditelj brodice i muškarac koji se nalazio u moru. Rezultat je to privatne tužbe koju je podigao Pašmanac, tražeći oko 15 tisuća odštete, da bi mu sud na kraju dosudio oko 5 tisuća eura, iako je osiguravatelj u velikom dijelu uspio dokazati da se nalazio u moru bez propisne oznake, na plovnom putu gdje je zabranjeno plivanje i kupanje i bez posebne oznake (bove).
Muškarac je u tužbi naveo kako se kupao uz svoju brodicu u Pašmanskom kanalu kod rta Brižine, kad je na njega naletio brod. Po njemu, budući da se kretao brzinom od oko 10 čvorova skiper nije pravovremeno uočio plivača koji je plivao na udaljenosti od oko 50 metara od obale, te ga pramčanim dijelom udara u glavu, uslijed čega zadobiva teške tjelesne ozljede u vidu višestrukih zatvorenih prijeloma lubanje i kostiju.
Osiguravateljska kuća koju je tužio iznijela je kako je muškarac zapravo kriv jer je do udara došlo u Pašmanskom tjesnacu u blizini rta Brižine u kojem je zabranjeno plivanje, ronjenje i sidrenje. Nije sporno da je tužitelj zadobio ozljede glave, ali je indikativno da nije pretrpio bilo kakav udarac u tijelo. Stoga da je za zaključiti da je tijelo tužitelja u moru bilo uspravno, a ne u stanju površinskog plivanja, pri čemu bi bilo ozljeda ili barem oguljotina na leđima ili stražnjem dijelu glave. Uspravni stav u moru podrazumijeva ronjenje (izranjanje), a ne plivanje, što je potvrdio i sudski vještak. Osiguranik zbog toga nije imao mogućnost uočiti tužitelja, niti je to mogao pretpostaviti obzirom je na navedenom mjestu zabranjeno kupanje i ronjenje, a ako bi netko to ipak radio dužan je označiti mjesto. Da je brzina bila veća od dopuštene, frontalni udar u glavu završio bi kobno.
Sud je presudio kako je unatoč nesporno utvrđenim okolnostima i području na kojem se nije smjelo kupati ili roniti, vozač glisera s obzirom na blizinu obale bio dužan prebaciti se na malu brzinu plovidbe te motrenjem uočiti tužitelja u moru, ocijenivši da stranke u jednakom omjeru odgovorne za nastanak štetnog događaja, te da tužitelj ima pravo na naknadu 50 % nastale štete.
