U nastavku donosimo zapis liječnika Mladena Antišina iz zadarske ratne povijesti, pod naslovom “Susret Hitne i tenka na Dračevcu”:
Ako ćemo već u duhu pjesme, ako ne znaš sto je bilo, prilika je za Dana obrane grada nešto reći o tome kako je Hitna medicinska pomoć u Zadru djelovala u tim teškim danima kad je pod granatama zbrinjavala ljude u skloništima i na ulici, a paralelno na borbenim položajima, između ostalih na mjestu simbola obrane grada na Dračevcu.
Neki događaji ti se tako usijeku u pamćenje, tako da su još i danas tako živi i prisutni, kao da je jučer bilo. Tako i ti dani napada JNA na grad početkom listopada 1991. kad je gorilo i nebo i zemlja. Tada sam radio kao mladi liječnik u Hitnoj medicinskoj pomoći i zabrinjavao bolesne i ranjene u gradu, ali na poziv izlazio i na obližnje položaje. Tako je i to bilo to jutro, 5. listopada, kada dolazim ujutro u smjenu i tek što sam se preobukao, evo poziva da hitno treba izvući dva ranjena gardista u bunkerima u Dračevcu kod crkve. Sjedamo u kola ja, tehničar Anđelo Matešić i vozač Mladen (Križan) Dražić i pravac gore uz Ploču prema Dračevcu. Cesta avetinjski pusta, čisto jutro s tek suncem na istoku, što kažu miris baruta u zraku, još mi sve vibrira i živo. Blizina života i smrti istovremeno, u kolima šutimo i gas od Ploče prema Dračevcu na brisanom prostoru kolima uzbrdo, na nišanu i paljbi tenkova i minobacača s lijeve strane, sa Babinduba.
Dolazimo gore do bunkera kod crkve, ali nigdje nikoga, pršti kamenje od granata oko nas, mi se bacamo po škrapi i drači i tražimo neki zaklon, ispale mi slušalice, a ja natrag po njih … Kad eto dođe odnekud ranjeni gardist, sav od bunkerske prašine posut, i sad odluka hoćemo u bunker ili u kola i sjuriti se dole u grad. Ajmo u kola, duboki udah i dole niz brisani prostor prema Ploči. Uspjeli smo proći kroz sve te tenkovske i minobacačke granate i dovesti ranjenika do bolnice. Čini mi se oko 13 h opet poziv za Dračevac da je gore 20 ranjenih. Sad ide dr. Robert Perinčić u društvu tehničara Anđela Matešića i vozača Renata Marđetka, i ne nalazi nikog gore, osim jugovojske koja puca iz tenka koji je već tu na 20 desetak metara prema njihovim kolima, oni se bacaju, pogođen ambu i defibrilator, odvaljena vrata kola i u zadnji čas se spuste prema gradu.
Na sreću, nitko nije ranjen u kolima, a na slici se vidi gdje su sve kola pogođena. Eto, ovaj događaj nije nikad javno ispričan, a prošlo je vise od 30 godina te kao živom sudioniku tog događaja koji je simbol obrane grada, dužnost mi je da ga na današnji dan ispričam. To je jedan od upečatljivijih od svih događaja koje sam proživio kao liječnik u ratu i u gradu i na terenu. Uglavnom, zadivljujuće je bilo kolika je bila hrabrost liječnika, vozača i medicinskih sestara i tehničara u Hitnoj, koji su bespogovorno odlazili na svaki poziv, i ovim sjećanjem na taj događaj se želim zahvaliti svima njima. Trebalo je izaći onda kolima ispred tenka po ranjenog branitelja ili po gradu zbrinjavati ranjene i bolesne ispred snajpera po skloništima i vojarnama. Možda su ova kola koja su spašavala živote isto trebala biti negdje uz tenk na Dračevcu.
Mladen Antišin
