Osobni pomoćnici susreću se s brojnim izazovima u obavljanju posla, a uz poznatu diskriminaciju vezanu uz stalno zapošljavanje na određeno, niska primanja s obzirom na posao koji rade, pravi problemi nastupe kada se nađu u situaciji koju ne mogu riješiti ni obučeni specijalisti, pritom često i bez podrške ekipirane stručne službe ako rade u manjim županijskim školama. Jedan je asistent, iznijela je defektologinja OŠ Obrovac Ljiljana Veselinović na Okruglom stolu “Pomoćnici u nastavi – Izazovi i perspektive”, na prvom velikom odmoru rekao kako s dodijeljenim učenikom, koji je imao poremećaj ponašanja, može odraditi taj dan do kraja i da se zahvaljuje na poslu.
Okrugli stol sinoć je u zgradi SEP-a organizirao Odjel za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Uz defektologinju Veselinović na njemu su sudjelovali pročelnica Odjela izv. prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić, voditeljica Studentskog savjetovališta doc. dr. sc. Marina Vidaković, pročelnik Upravnog Odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra Joso Nekić i predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi Grada Zadra i Zadarske županije Petra Kraljev. Svi su istaknuli potrebu kontinuiranog usavršavanja pomoćnika u nastavi i suradnje svih koji su uključeni u proces, od djece i roditelja do pomoćnika, nastavnika i stručnih službi.
– Bilo bi poželjno da ne zaboravimo kako se pomoć ne odnosi samo na svakodnevni odgoj u praksi, nego i sustav vrijednosti kod tih učenika, njihove odgovornosti i osjećanja empatije i sigurnosti u svakodnevici. Važno je da se učenici osjećaju sretnima i sigurnima, da svi učitelji imaju pozitivan odnos prema inkluziji, a ne predrasude. Imamo često slučaj da pomoćnici mijenjaju svoju ulogu prema primarnom zanimanju, što stvara diskontinuitet i sprječava da jedan pomoćnik radi s jednim učenikom, što bi bio cilj koji želimo postići, istaknula je Karamatić Brčić.
Pročelnik Nekić podsjetio je kako Grad Zadar 2010. godine nije imao ništa, prve godine imao je 18 pomoćnika a sada ih je 134. Danas je vrlo blizu poželjne pozicije da svi učenici s posebnim potrebama, a radi se i o učenicima s poteškoćama i o nadarenim učenicima, imaju pomoćnika koji će im pomoći da ispune svoj potencijal.
– Potpuno smo izbrisali granice između te dvije kategorije, svakog učenika trebamo promatrati u punini i davati mu potporu koju treba. Moramo znati da su pomoćnici osobe sa srednjom stručnom spremom, a rade posao koji je iznimno zahtijevan i tu bi se morao napraviti iskorak u izjednačavnaju plaća sa VSS-om u javnom sektoru, rekao je Nekić.
Docentica Vidaković na stolu je govorila iz perspektive majke djeteta s poteškoćama u razvoju i izazovima s kojima se obitelj svakodnevno susreće.
– On je rođen u 24. tjednu trudnoće, ali najstresniji dio života nam je od polaska u školu do danas. Problem je stalno stavljanje očekivanja pred tu djecu, koja se negativno odražavaju na njih, odnosno stanje u kojem nije kreiran adekvatni program za njih. Ako su zahtjevi prilagođeni djetetu situacija je puno bolja, a pomaže i razgovor pomoćnika s roditeljima, koji znaju kako stvari funkcioniraju, rekla je Vidaković.
Nakon izlaganja otvorena je rasprava u kojoj su mnogi dionici iz ovog područja iznosili komentare o izazovima i rješenjima za rad s djecom s posebnim potrebama u školama.
