Izvanredni profesor dr. sc. Lav Bavčević sa zadarskog sveučilišta stručnjak je s diplomom biologa te velikim iskustvom i praksom u ribarstvu, posebno u akvakulturi. Hrvatska je pionir marikulture koja je začeta u Cenmaru u kojem je Bavčević radio 20 godina. Tu je i počeo svoju karijeru, a nakon toga je radio u savjetodavnoj službi. Doktorirao je na uzgoju podlanice. More je ostalo prostor njegove znanstvene i stručne preokupacije.
Nestaje li u Jadranskom moru ribe, o čemu se u javnosti svako malo pojave alarmantne vijesti?
– Više puta je taj problem ispolitiziran. Za znanstvene institucije koje se bave procjenom, stanje nije dobro, dok ribari kažu da nije loše kako se tvrdi. Dolazi do promjena, to je istina. Ako je klima pod utjecajem čovjeka, a ona je temeljni okolišni uvjeti za razvoj života i prilagodbu, ako samo na to utjecali, onda je o tome teško govoriti. Može li jedan mali segment nadomjestiti te promijeniti i ublažiti ih? Nije popularno govoriti da je situacija dramatična. Prijašnja iskustva govore kako se znalo i moglo predvidjeti. Imali smo relativno stabilne uvjete. No sad su snažne promjene. Teško je iskustvo i statističku obradu podataka ekstrapolirati u budućnost. To stvara određenu nesigurnost.
Osim klimatskih promjena, tko je zapravo doveo do toga imamo manje ribe? Ipak se uvode lovostaji kako bi se zaštitile pojedine vrste.
– Mislim da će se sve više razgovarati o tome tko preuzima odgovornost za stanje u moru. Ako imamo izlovljeno more, a ribari su radili po svim propisima, zakonskoj regulativi, poticajima koje su dobivali, onda oni nisu ti.
Ekologija je opravdanje, a kompeticija na moru različitih djelatnosti, danas su prisutni kroz turizam, uzgoj, ribarstvo… Ako nam fali sto, dvjesto tisuća tona ribe na ovom području, pitanje jesmo li donijeli odluku da ćemo uvoziti hranu ili da ćemo se nezdravo hraniti. Problem je zbilja kompleksan i teško je izvući jedan segment vezan za stanje mora.
Ono što je nesporno je sve toplije more kojem smo svjedočili ovo ljeto? Jadran se zagrijao na 28, 29 stupnjeva Celzijusa.
– Generalno zatopljenje dovelo je do toga da se more jače grije. Ljeti se na našem području stvara topli sloj mora na površini koja se postupno zagrijavala kako se dan produžavao. Uz to, iz Mediterana dolaze određene količine tople vode u Jadran. Gornji sloj mora koji nije ravan, već izgleda kao karton od jaja, zagrijava se do 25 metara. Danas je to već došlo na dubinu od 30, 35 metara. Tamo žive određene morske zajednice u kojima postoje organizmi koji su neotporni na tu promjenu temperature. Oni nestaju, osobito jer su pričvršćeni za tlo ili se slabo kreću. Ne mogu uteći kao riba. To može biti veliki problem.
Promijenili su se ritmovi pa velike alpske rijeke puno manje vode donose kao i prije u proljeće kada ispuštaju i „gnjojiva” u more. To znači i manje hrane u Jadranu u vrijeme kada se radi fotosinteza za plankton. Cijeli je Jadran zahvaćen velikim promjenama. To se događa i s ličkim velebitskim rijekama.
U tom gornjom sloju, procesi se odvijaju puno brže. Nema kontinuiteta u stvaranju hrane. A more će biti sve manje osvježavajuće. Velika količinu treba ohladiti čak i kod Senja, bura ne uspije ohladiti more. Bit će i velikih problema sa zatopljenjem mora kao i znanstvenih objava.
Što je ribarstvu na hrvatskom Jadranu donio ulazak u EU?
– Hrvatska je prešla na Europsku ribarsku politiku koja se provodi iz Bruxellesa ali teško je biti lokalno specifičan. Njima je jedna regija Sredozemlje i mi se tu moramo uklopiti. Ribari više ne mogu riješiti svoje problem u Zagrebu već našim predstavnicima u EU, puno je duži put. Postoji više novca za razvojne programe, prije se više poticala po kilogramu ribe. Sad se ulaže u opremu brodova, preradu, ribarske luke, akvakulturu, itd. Nije ribarima koji su naučili ribu loviti prijeći na birokratski način upravljanja i politikama ribarstva. Opet se vraćam na pitanje tko preuzima odgovornost – ribari na koje se sve svaljuje, a ne na nas koji smo to poticali. Ako ih budemo sotonizirali, pitanje je hoće li bilo tko za 10 godina loviti ribu. Jedno bogatstvo je stvoreno na tom ribarstvu. To je cijenjen i težak posao.
