Pomorstvo je oduvijek igralo važnu ulogu u ljudskoj povijesti. Od drevnih civilizacija koje su koristile brodove za trgovinu i istraživanje, do modernih vremena kada globalizacija i svjetska trgovina ne bi bile moguće bez pomorskog prijevoza, pomorstvo je nezaobilazna grana industrije.
O temi Pomorstvo – jučer, danas, na panel raspravi u sklopu manifestacije „Dani pomorstva u Vrsima” raspravljali su kapetani Nenad i Luka Maraš, Neven Melvan, glavni tajnik sindikata pomoraca Hrvatske, dr.sc. Luka Grbić, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, Antonio Zubčić, nastavnik nautičke grupe predmeta u Pomorskoj školi Zadar, Marko Tkalčec, I. časnik palube i Neven Predovan, vođa palube u mirovini i predsjednik Udruge pomoraca sveti Nikola Vrsi.
Nenad Maraš bio je učenik prve generacije koja je završila Pomorsku školu Zadar, a danas, šezdeset godina kasnije, sa sjetom se prisjeća tog razdoblja.
– Sjećam se jako dobro 1963. godine kad sam bio drugi razred srednje škole prvog odlaska na praksu na brod Dreženica. Možete zamisliti kako smo se osjećali na Atlantiku, bili smo pomalo izgubljeni. Smješteni smo bili na tzv. “Santa Barbari” na kojoj se na brodu čuvao eksploziv. Tad sam se htio iskrcati, ali ostao sam. Prvi ukrcaj je bio za Južnu Ameriku, kazao je Maraš, prisjetivši se kako mjesecima nije održavao nikakvu vezu sa svojom obitelji.
– Mjesecima se nismo čuli, osim par puta radio vezom. Na taj način obje osobe nisu mogle pričati u isto vrijeme, nije bilo dubljeg razgovora, već pitanja kako si, kako djeca i slično jer su to mogli i drugi slušati. Dakako, pratili smo i Pomorsku večer Hrvatskog radija preko koje smo komunicirali i pozdravljali svoje obitelji, emotivno se prisjećao kapetan Maraš.
Predsjednik Udruge pomoraca sv. Nikola, Neven Predovan govorio je o svom prvom odlasku na brod te razlozima koji su ga ponukali na taj pothvat.
– Išao sam na brod sa 16 godina zbog gole egzistencije, a ne zato što sam htio. Do izrade pomorske knjižice nikad nisam bio u Zadru, od kojeg je naše mjesto udaljeno oko 20 kilometara. Komunikacija s obitelji je bila nikakva, moji doma nisu imali ni radio, pa bih slao pisma, koja su pak dolazila nakon mene, posvjedočio je ovaj umirovljeni vođa palube, dodavši kako je cijela obitelj ovisila o njemu, a prvi put je na brodu proveo čak trinaest mjeseci.
Neven Melvan, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske, rekao je kako danas ima oko 24 tisuće hrvatskih pomoraca, po čemu smo u vrhu EU-a. Taj kadar je školovan te ljudi bez visokog obrazovanja iz Hrvatske više praktički ne idu na brod.
Kapetan Luka Maraš rekao je kako treba voljeti i biti u potpunosti predan tom poslu i moru.
– Svi koji krenu putem pomorstva i planiraju se baviti tim poslom, moraju to jednostavno voljeti, jer se drugačije ne može. Bitno je kod mladih razviti vještinu – jer dobar pomorac je vješt pomorac. Posao zapovjednika je i dalje stresan, ali smatram da je olakšan modernom tehnologijom. U 17 godina, koliko plovim, puno se toga promijenilo, ali zato se učestalo usavršavamo i učimo nove stvari. Ako želite raditi u toj industriji, morate joj se pokoriti, rekao je Maraš.
Rasprava se povela i oko budućnosti pomorstva, a ustanovljeno je kako toj grani u budućnosti slijede značajne promjene. Pomorci će trebati imati i širi spektar vještina, uključujući tehnološku pismenost i sposobnost prilagodbe novim tehnikama.
Svoje gledište budućnosti pomorstva kazao je Marko Tkalčec, I. časnik palube. On smatra kako će moderna tehnologija uzeti još veći zamah u njihovom poslu, a ljudi za neke dijelove više neće biti potrebni. Također, osvrnuo se i na svoj rad na kruzeru koji prevozi sedam tisuća ljudi.
– Odmah poslije fakulteta dobio sam priliku ploviti na kompaniji Norwegian Cruise i tu sam već devet godina. Potpuno je drugačije sad nego kako je bilo po ranijim pričama – signala uvijek ima, možemo se svakodnevno čuti s obitelji. Budem dva i pol mjeseca na brodu, a isto toliko kući. Na kruzeru imamo sve, od liječnika, trgovina, kazališta, kina – društveni život je potpun i ne ovisimo o lukama, pojasnio je Tkalčec.
