ck glazbu. Čitava večer bila je ispunjena žestokim ritmovima četiri izvrsna benda, od kojih se teško odlučiti za favorita. Prije glazbenog spektakla, posjetitelji su mogli uživati u craft marketu, na kojem se moglo vidjeti i kupiti pregršt unikatnih radova zadarskih kreativaca.
Slijedila je predstava Ubu Ovo Ono, koja se kao dio Nosi se revije, naslanjala na Derivat i bila kao dobar zalogajčić pred koncert tu večer. Trebala je biti na Kapetanskom, ali se preselila ipak u dvorište KZL-a. Ta izvedba je uistinu priča za sebe. Izvrsna postava mladih glumaca s Akademije dramske umjetnosti izvela je predstavu koja je zapravo diplomski ispit producentice Katarine Krešić. Priča s motivima dramskog teksta Kralj Ubu Alfreda Jarrya, no uz tako dobre i domišljate dijaloge, koji isprepleću sve aktualno danas i nekad, dobro je nasmijala gledatelje. Multitalentirani glumci, pokazali su sve svoje dimenzije te je predstava izazvala zasluženi petnaestominutni pljesak. (Fotogaleriju pogledajte ovdje.)
Na Kapetanskom je u to vrijeme svirao bend Zmaj Orko Star. Tri multiinstrumentalna jazz glazbenika Zoran Majstorović, Borko Rupena i Toni Starešinić, bili su odlična uvertira za ostatak programa. Nakon što se Kapetanski značajnije popunio, kad je napokon pao i mrak, na pozornicu su izašli LHD, bend sačinjen od tri bivša člana poznatih The Bambi Molesters-a i The Strangea. Iskusna ekipa donijela je pravi surf rock zvuk i publiku odnijela u neku drugu dimenziju.
Slijedio je beogradski bend KoiKoi, regionalna atrakcija specifičnog zvuka, koji u svojim energičnim nastupom rasplesali publiku i zasigurno stekli nove obožavatelje. Njihov indie/psychodelic/new wave zvuk odzvanjao je Kapetanskim, a Marko Grabež, vokal i gitarist ovog benda, inače glumac, izveo je performans s publikom, u kojem su svi čučali na podu i pratili energiju benda. Nije razočarao ni ostatak benda, Ivana na sintovima i vokalima, basistica i vokal Emilija te Gizmo na bubnju i semplovima.
Beogradska ekipa je izvela odličan repertoar pjesama, a i sami su bili oduševljeni lokacijom na kojoj su svirali. Marko je u jednom trenu rekao kako i sam ne vjeruje da je iza njega čitavo vrijeme more i zaista su uspjeli povezati se sa zadarskom publikom, koja ih je dočekala rasplesana i željna bisa. S razlogom su nominirani za MME award, za najbolji europski bend.
Za kraj večeri, ostao je bend kojeg su svi čekali, nizozemsko-novozelandski trio My Baby, izvodeći plesnu glazbu koja hipnotizira kombinacijom gospela, bluesa i folk melodijama. Teško je opisati tako energičnu fuziju zvukova, ali dosta je reći da su bis izveli tako da je čitava publika bila u ekstazi dobrih 15 minuta. Vokal, bas i violina je Cato von Dijck, žena koja je svojom pojavom svih ostavila bez daha i čija je energija bila zarazna i nosila dobar dio izvedbe. Njezin brat, Joost von Dijck, kojemu je bio rođendan tu večer, svirao je vrhunske bubnjeve kakve možda dosad nije bilo prilike slušati na Kapetanskom. Daniel Johnston je oduševio na gitari, a njegov outfit je bio točno ono što My Baby jest, a to je apsolutna hipnoza i poziv na ples.
Ovogodišnji Derivat je opravdao sva očekivanja i zaista obogatio ponudu u gradu. Šank je bio dobro organiziran, pića nije falilo, mirisala je i hrana za one koji su našli vremena pojesti nešto od pustog plesa, a u zraku je vladala odlična energi
ck glazbu. Čitava večer bila je ispunjena žestokim ritmovima četiri izvrsna benda, od kojih se teško odlučiti za favorita. Prije glazbenog spektakla, posjetitelji su mogli uživati u craft marketu, na kojem se moglo vidjeti i kupiti pregršt unikatnih radova zadarskih kreativaca.
Slijedila je predstava Ubu Ovo Ono, koja se kao dio Nosi se revije, naslanjala na Derivat i bila kao dobar zalogajčić pred koncert tu večer. Trebala je biti na Kapetanskom, ali se preselila ipak u dvorište KZL-a. Ta izvedba je uistinu priča za sebe. Izvrsna postava mladih glumaca s Akademije dramske umjetnosti izvela je predstavu koja je zapravo diplomski ispit producentice Katarine Krešić. Priča s motivima dramskog teksta Kralj Ubu Alfreda Jarrya, no uz tako dobre i domišljate dijaloge, koji isprepleću sve aktualno danas i nekad, dobro je nasmijala gledatelje. Multitalentirani glumci, pokazali su sve svoje dimenzije te je predstava izazvala zasluženi petnaestominutni pljesak. (Fotogaleriju pogledajte ovdje.)
Na Kapetanskom je u to vrijeme svirao bend Zmaj Orko Star. Tri multiinstrumentalna jazz glazbenika Zoran Majstorović, Borko Rupena i Toni Starešinić, bili su odlična uvertira za ostatak programa. Nakon što se Kapetanski značajnije popunio, kad je napokon pao i mrak, na pozornicu su izašli LHD, bend sačinjen od tri bivša člana poznatih The Bambi Molesters-a i The Strangea. Iskusna ekipa donijela je pravi surf rock zvuk i publiku odnijela u neku drugu dimenziju.
Slijedio je beogradski bend KoiKoi, regionalna atrakcija specifičnog zvuka, koji u svojim energičnim nastupom rasplesali publiku i zasigurno stekli nove obožavatelje. Njihov indie/psychodelic/new wave zvuk odzvanjao je Kapetanskim, a Marko Grabež, vokal i gitarist ovog benda, inače glumac, izveo je performans s publikom, u kojem su svi čučali na podu i pratili energiju benda. Nije razočarao ni ostatak benda, Ivana na sintovima i vokalima, basistica i vokal Emilija te Gizmo na bubnju i semplovima.
Beogradska ekipa je izvela odličan repertoar pjesama, a i sami su bili oduševljeni lokacijom na kojoj su svirali. Marko je u jednom trenu rekao kako i sam ne vjeruje da je iza njega čitavo vrijeme more i zaista su uspjeli povezati se sa zadarskom publikom, koja ih je dočekala rasplesana i željna bisa. S razlogom su nominirani za MME award, za najbolji europski bend.
Za kraj večeri, ostao je bend kojeg su svi čekali, nizozemsko-novozelandski trio My Baby, izvodeći plesnu glazbu koja hipnotizira kombinacijom gospela, bluesa i folk melodijama. Teško je opisati tako energičnu fuziju zvukova, ali dosta je reći da su bis izveli tako da je čitava publika bila u ekstazi dobrih 15 minuta. Vokal, bas i violina je Cato von Dijck, žena koja je svojom pojavom svih ostavila bez daha i čija je energija bila zarazna i nosila dobar dio izvedbe. Njezin brat, Joost von Dijck, kojemu je bio rođendan tu večer, svirao je vrhunske bubnjeve kakve možda dosad nije bilo prilike slušati na Kapetanskom. Daniel Johnston je oduševio na gitari, a njegov outfit je bio točno ono što My Baby jest, a to je apsolutna hipnoza i poziv na ples.
Ovogodišnji Derivat je opravdao sva očekivanja i zaista obogatio ponudu u gradu. Šank je bio dobro organiziran, pića nije falilo, mirisala je i hrana za one koji su našli vremena pojesti nešto od pustog plesa, a u zraku je vladala odlična energija. Derivat se slobodno može upisati na listu događaja, koje ubuduće ne smijete propustiti.
