Zadar je na početku prošlog stoljeća s 13 tisuća stanovnika imao tri kino dvorane s gotovo tisuću mjesta na zapadnom dijelu Poluotoka, podatak je iz knjige zadarske povjesničarke Marije Stagličić.
Stotinu godina poslije neki se u Zadru bore za nezavisno kino u kojem bi se prikazivali filmovi koji nemaju veze s „blockbusterima”. Pri tome su im uzori Sv. Filip i Jakov koji nije prodao svoju tradiciju kao što je to bilo s kinima Zadar i Pobjeda te su uredili svoje malo kino. Biograd je napravio ljetno kino, a Bibinjci osim dvorane za kino stvaraju i mini – festival europskog filma.
Trojka Andrej Fric, Mario Županović i Ivica Perinović već je pomalo i umorna od najma prostora zimi i ljeti i održavanja ritma prikazivanja filmova. Novu nadu im je dala pročelnica za kulturu Dina Bušić kojoj je Fric zahvalio na ideji da uz pomoć Ministarstva kulture i HAVC-a dođu do dvorane u Domu sindikata. Pored pustog prostora u Providurovoj palači i budućem Centru za mlade.
Nitko od njih ne zna da je u toj zgradi 1951. godine otvoreno kino Jadran, a 10 godina poslije to postaje Dom sindikata. Taj povijesni podatak otkrila je povjesničarka umjetnosti sa zadarskog sveučilišta, dr. sc. Antonija Mlikota koja se bavila poslijeratnom obnovom Zadra.
_1686662795.jpg)
Pregovori o prenamjeni Doma sindikata počeli bi na jesen. Iz Konzervatorskog odjela su im rekli da zgrada građena za vrijeme austrijske vlasti nije spomenik kulture, što bi bila olakšavajuća okolnost u beznađu s državnom imovinom.
U zemljišnik je upisana država pa bi oni preko Ministarstva kulture tražili tu dvoranu na korištenje, kazao nam je Fric kojeg smo pitali je li on bio u toj zgradi.
Nije jer je zatvorena i jer naočigled već godinama propada. Unutrašnjost je relikt prošlih vremena a infrastruktura je u očajnom stanju. Tu se prvenstveno misli na sanitarije koje ne postoje u prizemlju gdje je ta dvorana.
A nju će dobiti jedan od sindikata kada se do kraja ove godine, a prije će biti kraja mandata ove Vlade, ta zgrada podijeli sindikatima.
Država se još 1997. godine upisala na tu zgradu, površine 1.076 metara četvornih uz zabilježbu SSSH koja je odbačena iz Povjerenstva Zadarske županije. Prema istom zakonu, sindikati su se trebali podijeliti u roku od šest mjeseci. U protivnom će im prostor podijeliti Država, objašnjeno nam je u tajništvu Saveza samostalnih sindikata koji je pravni sljedbenik Saveze sindikata. Koliko smo shvatili pravno tumačenje, to će se tek dogoditi.
Od sindikata u Zadru nije ostalo ni “s” koje im dolazi iz Splita jednom tjedno za sindikalne poslove. Tko plaća režije za korištenje tog jednog ureda ne znamo ali je jasno da je Država kao vlasnik pustila da propada.
Zgrada Doma sindikata je nekad bila lijepa građevina, a sada je ruglo na iznimno atraktivnoj lokaciji. Hoće li je tko prodavati? Savez samostalnih sindikata, kazao nam je Boris Feis, dugogodišnji tajnik, nema nikakve namjere a nisu nikad ni dobili upit ni zanimanje potencijalnog kupca.
Država je samo nominalni vlasnik jer još nije izvšena podjela sindikalne imovine, izjavio je 2018. godine posljednji sindikalni povjerenik SSSH-a Vedran Uranija kada su počele spekulacije o tom da će stoljetna zgrada postati hotel.
