Poznata trolerska stranica Gradsko zelenilo Vinkovci jedan od svojih posljednjih uradaka posvetila je urbanističkom uređenju Poljane Šime Budinića u Zadru. Među drugim objavama o štetnosti peluda s pravih stabala i potrebi postavljanja plastičnih, ili uklanjanja velikih stabala opasnih za zgrade niskim raslinjem stoji i ova:
Arhitektonsko-urbanističko uređenje Poljane Šime Budinića, maestralni je uradak arhitektonskog ureda Kostrenčić i Krebel Arhitekti iz 2013. godine i predstavlja jedan od najuspješnijih primjera postmodernističkog izričaja u urbanim sredinama. Arhitekti su postigli izvanredan uspjeh u spajanju tradicionalnog mediteranskog krajolika s modernim dizajnom.
Udruženje hrvatskih arhitekata, UHA dodijelilo je nagradu „VIKTOR KOVAČIĆ” za ovaj projekt, kao najuspješnije ostvarenje u području arhitektonskog stvaralaštva za 2013. godinu.
Odluka arhitekata da uklone stabla s poljane se možda ne doima najboljim rješenjem, ali u praksi se ispostavila kao sjajna ideja. Kamen, kao osnovni element mediteranske arhitekture, sada dominira prostorom i jasno daje do znanja koliko je važan za ovaj prekrasan prostor. Osim toga, uklanjanjem stabala stvorilo se dodatni prostor koji se sada može iskoristiti za različite aktivnosti i događaje.
AUTORI O PROJEKTU
“Prilika za dolazak i rad u Zadru za nas je imala određenu emotivnu napetost. Vodimo se prema rečenici Johna Cagea: svijet ne treba mijenjati, treba ga voljeti.
Naša je ideja bila ukloniti sve što ne valja i što predstavlja višak, a palme su, nažalost, bile dio toga.
Pokušali smo napraviti što manje intervencija, kako bi Trg sam „zaživio”, odnosno, kako bi se stvorila potrebna „praznina”, a oživjet će ga građani”.
Uz isječke iz filma „Izgubljeni u prijevodu”, Kostrenčić je iznio pregled nekoliko projekata, kao što su oni u Istri ili Mariji Bistrici. Arhitekti zanima specifičnost prostora, a ne spektakularnost. Sasvim nove kontekste stvara „običan život” unutar samog arhitektonskog rada.
„Naša je težnja u arhitekturi imati suučesnike”, kazao je Kostrenčić. „Zanima nas onaj moment koji nastaje u percepciji arhitekture, na koji način možemo pretvoriti prostor u mjesto ugodno za boravak. Kada smo prezentirali našu ideju za Trg Petra Zoranića i Poljanu Šime Budinića, javili su se oni koji su se pitali hoćemo li stvoriti „praznu ledinu”.
Treba kazati kako arhitekti nisu tu da izmišljaju zabavu, nego da stvore uvijete da bi ta zabava bila moguća”, zaključio je Kostrenčić.
NIT VODILJA
“Arhitekti pojašnjavaju kako je njihova ideja vodilja bila raditi prema principu Rimljana – „duhu vremena”, uklopiti projekt u kvalitetno i ambijentalno postojeće područje.
„Naša intervencija postojeće zatečene kvalitete bila je maksimalno afirmirati i dovesti do nulte intervencije, te prezentirati arheologiju na najbolji mogući način, a to će se postići staklenim plohama”, rekao je arhitekt Alan Kostrenčić.
Pri uređenju trga koristio će se kamen vapnenac kao onaj koji je korišten kod Foruma, jer se najbolje uklapa u projekt. Niz projektantskih odluka doveo je do „situacije” s palmama, jer su arhitekti prepoznali zelenu zonu oko Bastiona kao vrijednu i nisu znali kako će zbog palmi doći do emocionalne reakcije građana.
Palme, prema njihovom mišljenju, ne podižu dignitet prostora, a kako su istaknuli, njihov je posao prije svega stvoriti prostor koji će kasnije biti na raspolaganju građanima. Prostor Poljane postat će svojevrsna „pozornica” budućeg muzeja baštine.
„Prostor ćemo ostaviti nedefiniranim kako bi ga građani spontano zauzeli i kako bi im bio ugodan prostor, to je bila naša osnovna intencija”, kazao je Kostrenčić.”
ZELENILO TREBA ZADRŽATI AKO IMA SMISLA
– Nismo, naravno, protivnici zelenila. Ali zelenilo treba zadržati ako ima smisla. Konzervatori su u podlozi natječaja naveli da se palme mogu ukloniti. Osim toga, prostor Poljane služit će i kao “pozornica” budućeg muzeja baštine. Mislim da je naš rad pobijedio upravo zato što smo maksimalno poštovali uvjete zaštite ambijenta, a istovremeno smo tom prostoru dali novu kvalitetu – kažu autori.
“Arhitekti pojašnjavaju kako je njihova ideja vodilja bila raditi prema principu Rimljana – duhu vremena, uklopiti projekt u kvalitetno i ambijentalno postojeće područje. A palmama na toj lokaciji i nije bilo dobro, jer, kako je rečeno prilikom posjete arhitekata, sušile su se i nisu rasle jednako, pa zapravo nisu formirale dostojan drvored.
Palmama će bolje biti u rasadniku tvrtke Nasadi na Žmirićima, gdje će biti presađene.”
ZAKLJUČAK
Plemenite ideje o održivom razvoju i kvalitetnoj izgradnji gradova neizostavni su dio našeg identiteta.
U tom smislu, htjeli bi istaknuti da su autori ovog prekrasnog trga pokazali izuzetan osjećaj za proporcije, materijale i estetiku. Kameno popločenje koji čini srce trga predstavlja simbol stabilnosti i trajnosti, što je izuzetno važno za svaki urbanistički koncept.
Ne smijemo zaboraviti da prisutnost zelenila ne bi uvijek trebala biti prioritet. Ponekad je potrebno prilagoditi gradsku infrastrukturu i prostor potrebama ljudi, a u tom smislu su autori ovog trga pokazali izuzetnu osjetljivost i razumijevanje.
Iz tog razloga, potrebno se okrenuti suvremenim urbanističkim trendovima, koji uvažavaju potrebe zajednice, estetiku i funkcionalnost, a sve u cilju stvaranja gradova koji će biti ugodna i inspirativna mjesta za život i rad.
S ponosom možemo istaknuti da grad Vinkovci slijedi ove trendove, koji će naš grad učiniti ljepšim i boljim, ne samo za nas koji sada živimo u ovom trenutku i prostoru, nego i za sve buduće stanovnike grada Vinkovaca.
Hvala čitateljici koja nam je poslala fotografiju i podsjetila nas na ovaj gotovo izgubljen dragulj za ostale građane Republike Hrvatske.
