Bašić pozvao arhitekte da se založe za opstojnost prostora kojeg troši turizam

Uoči otvorenja Dana arhitekata 7.0 koji se uz visoku kotizaciju odvijaju u Punta Skali, u Providurovoj palači priređen je razgovor s akademikom Nikolom Bašićem, dobitnikom nagrade za životno djelo Viktor Kovačić.

– Hrvatski arhitekti trebaju početi braniti ovaj prostor kako bi sačuvali opstojnost. Već je 12 sati. Prostor će se potrošiti kako bi se zaštitio nečiji kapital. Uvjeren sam da će to biti predmet najvećeg političkog i društvenog interesa, a zašto trebamo isprovocirati političku moć, tako je Bašić s manifesnim mislima završio razgovor kojeg je njim umješno vodio renomirani arhitekt Dinko Peračić uz Krešimira Damjanovića.

Akademik Bašić bio je kritičan prema, kako je rekao, penetraciji turizma u ekonomiju. Radi se isključivo za tržište nekretnina. Hoće li nas to koštati glave, pitao se Bašić govoreći o turističkoj arhitekturi. On je istaknuo svoje protivljenje ekskluzivnom turizmu kojim investitori traže građenje izvan naselja, u prirodi. Cijeli svijet sliči na golemi turistički resort, ustvrdio je zadarski arhitekt.

Za njega je projektiranje stanova bili posljednji prostori ljudskog habitata, zaključio je otkrivši kako je došlo do modela tzv. Bašićevog stana u koji se ulazi iz lođe.

Nikola Bašić se vratio u Zadar iz Sarajeva gdje je radio nakon Arhitektonskog fakulteta i zaposlio se u Donat u kojem su dobili posao projektiranja novog naselja Bili brig. Za Bašića je to bilo po sličnom programu kao projekt Splita 3.

– Razlog je vrlo prozaičan. Našao sam način kako uštedjeti 10 posto od prostora preko te lođe kako bi dobio na funkcionalnosti stana, pojasnio je Bašić kolegama svoju tajnu. Kao i svoje motivacijske tajne za sakralne građevine, odnosno crkve i tvrđave.

U sklopu teme Zavičaj kao mikrokozmos, Bašić je najviše govorio o tom utjecaju u njegovoj arhitekturi. To je Murter s jedne strane, a na drugoj Zadar koji po Bašiću ima metropolitansku dimenziju kao niti jedan drugi grad na obali. Utjecaj u likovnom smislu za njega su imali bračni par Anita i Ivan Tomljanović.

Sve to skupa dovelo je do trika Nikole Bašića. Tako je on nazvao svoju kreativnu paradigmu 3K: komunikacija, kontekst i kontinuitet. Njegova tema i preokupacija su Mediteran i žao mu je što Arhitektura kada se otvarala u Splitu nije krenula u tom smjeru i odmaknula se od zagrebačke škole srednjoeuropske arhitekture.

Bašić je potvrdno odgovorio na Peračićevo pitanje o tome smatra li sebe lokalnim arhitektom.

 – To je moje zavičajno djelovanje u kojem je važna osjetljivost na prostor i moć zapažanja, ustvrdio je dobitnik nagrade za životno djelo. Bašić se i našalio na svoj račun, kazavši da se nasmrt prestrašio kada je od časopisa Elle dobio nagradu te da je intervju s njim u Gloriji imao više odjeka od bilo kakvih objava u stručnim publikacijama.

Akademik Nikola Bašić mogao se pohvaliti i svojim djelima unutra tzv. arhitekture bez građenja: zvukovi i svjetlost na zadarskoj rivi, miris na oltaru za Papu oblikovanom na Forumu te križevima kao emotivnom spomeniku stradalim vatrogascima na Kornatima.