Prof. dr. sci Vinko Srhoj, zadarski povjesničar umjetnosti i ugledni likovni kritičar koji je nedavno nagrađen za 40-godišnji staž objave kritika, svojedobno je izjavio kako likovna umjetnost ne stanuje u Zadru. Intelektualac koji se nikada nije libio svog stava, osobito na području svoje struke, jedini je pozvan da prokomentira jučer objavljenu vijest o tome da je Grad Zadar otkupio crtež Marija Javorana za 50.000 eura.
Profesor Srhoj spremno je odgovorio na novinarska pitanja:
Kakva je vaša ocjena samog djela, pogotovo s obzirom da je nacrtano prema predlošku?
Sasvim je legitimno što je slika *Mediterraneo* Marija Javorana naslikana prema predlošku ukrajinskog umjetnika Ilje Rjepina *Burlaci na Volgi*. Ona je interpretacija te slike a ne kopija što je u umjetnosti česta strategija i doista ne dezavuira autora samim time što ju je uzeo za predložak. Svaka slika, bez obzira što prikazuje i tko je na njoj, kako je to lijepo rekao Maurice Denis još u 19. stoljeću, je u osnovi ravna površina prekrivena bojama po određenom redoslijedu. E u tom strukturnom dijelu “Mediterraneo” ne udovoljava. Radi se o početničkom radu, demonstraciji vještine oponašanja, mimezisu, i sva je „snaga” toga rada u isticanju sličnosti (načinom fotografije) sa osobama iz stvarnosti. Nema onoga što se laički zove ljepota crteža, „vibracija” crte, jer se radi o tehničkom crtežu.
Javoran crta da bismo prepoznavali ono što je već u stvarnosti, likove iz života, fizionomije, a njegovog komentara o tim likovima nema. Sam narativ o ljudima Mediterana i njihovom mukotrpnom životu je potpuni „fejk” jer su na slici njegovi poznanici i znana gradska lica koji s težinom života aludiranim brodom kojega izvlače na kopno, nemaju nikakve veze.
Kako komentirate činjenicu da je javnim novcem crtež mladog slikara plaćen po cijeni najvećih majstora, bez jasnog stručnog kriterija i procjene?
Cijena od 50.000 eura je neshvatljiv iznos za djelo mladog autora na početku karijere. Spominje se da je to odmah ispod cijene Zvonimira Mihanovića koji postiže cijenu od 100.000 eura, što također nije istina. Dok ga je zastupala Findley Galleryes iz NY Mihanović je prodao možda tek nekoliko slika po toj cijeni. Vrativši se u Hrvatsku snizio je tu cijenu za deset puta. Gornja cijena koja se postiže za Bukovca je oko 40.000 eura. E pa sad hoćete li crtačkog početnika Javorana ili majstora Bukovca, razmislite gradski oci, osnivači budućeg Muzeja grada. Možda biste mogli čak i nešto uštedjeti da niste prednost dali Javoranu.
Nakon što je prošle godine njegova slika “Mediterraneo” proglašena
najboljom na 15. međunarodnom ARC salonu u organizaciji američke zaklade Art Renewal Center, tvrdilo se kako se radi o jednoj od najprestižnijih svjetskih nagrada. Jeste li vi upoznati s tim salonom i kakvo je vaše mišljenje o toj nagradi?
Art Renewal Center je doista nagradio našeg crtača s 2.500 dolara. Ali što je ARC? Nešto slično kao i Pixoto u svijetu fotografije. Riječ je o online muzeju posvećenom rehabilitaciji akademskog realizma 19. stoljeća. Osnivač Centra biznismen iz New Jerseya opsesivno je usmjeren na jednog od tzv. salonskih slikara Adolphea Bouguereaua i prema njemu mjeri vrijednost onih koje online izlaže. Ono što se tamo izlaže, međutim, nije ni na razini akademista 19. st., a Bouguereau im je često nedostižan ideal. Jednom riječju, neuvijeno, riječ je o ordinarnom realističkom kiču. Da ne govorim o tome da je nagrada koju je u jednoj od sekcija, onoj za crtež, jedna u nizu nagrada, da malo pretjeram, na mjesečnoj osnovi. Od domaćih umjetnika koji nešto znače u nas, u ARC nitko ne šalje radove, niti taj online muzej spominje kao referencu.
Budući da se planira postavljanje u Providurovoj palači, zbog svojih
dimenzija dominirat će prostorom, opet u odnosu na neka druga djela velikih majstora. Smatrate li to ispravnom?
Mislim da je prerano govoriti o stalnom situiranju Javoranovog rada. Tko zna kako će izgledati muzej i u kojim će gabaritima biti, a dimenzije ne bi trebale biti presudne za uvrštavanje nekoga rada u stalni postav. Javoran svakako nije (možda će jednom biti, tko zna) Celestin Medović kojega se velika slika Bakanal nalazi u zagrebačkom postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a njegov je diplomski rad s minhenske akademije. “Mediterraneo” iz ARC-a to svakako ne zaslužuje.
