Zbog oživljavanja napuštene škole na otoku Molatu, Dina Popović sinoć je u Zagrebu primila priznanje Ponos Hrvatske, koje od 2005. dodjeljuju Udruga Ponos Hrvatske, HRT i 24 sata kako bi nagradili ljude koji svojim nesebičnim, velikim i hvalevrijednim djelima pomažu učiniti svijet boljim mjestom.
Popović je u najam uzela dio školskog prostora u koji nitko nije kročio punih 50 godina te ga uredila u kuhinju, knjižnicu i spavaonicu. Tamo za djecu organizira razne besplatne radionice, ali i akcije čišćenja uvala.
– Uvijek su me svi podržavali u tome što radim premda me znaju zezati da sam veliki idealist. No mislim da se bez toga ne bi ništa ni dogodilo i ne bi ničeg ovog bilo da ne vjerujem da se to može. Sve se stigne ako se nešto jako želi. Nadam se da će u budućnosti biti još puno ovakvih projekata, ističaknula je Dina.
Dodala je kako još nije svjesna da je zaista dobila nagradu te da će joj sve “sjesti” u trenutku kad u ruci bude držala kipić. Iskoristila je i svjetla pozornice kako bi apelirala na to da se na otok Ist i Molat dovede liječnička skrb bez koje su nedavno ostali.
Ovo je njezina priča:
Dina Popović posjetila je otok Molat u ljeto 2020. godine. Ondje se zaljubila u netaknutu prirodu i napuštenu školu u koju djeca nisu kročila 50-ak godina.
– Otok Molat sam odlučila posjetiti turistički sa svoje dvoje djece. Zaljubila sam se u malo mjesto Zapuntel u kojem živi svega 50-ak stanovnika. Predzadnji dan godišnjeg uočila sam veliki napuštenu zgradu, u početku nisam znala što je to, ali sam od lokalnog stanovništva saznala da se radi o napuštenoj školi. Po povratku u Zagreb nisam mogla zaboraviti tu školu, pa sam počela više istraživati o njoj. Naime, škola je prije 5 godina obnovljena sredstvima Europske unije, ali u njoj se ništa nije događalo. Nekoliko mjeseci je trajalo moje moljakanje Grada Zadra da mi dopusti najam školskog prostora. Gnjavila sam ih, ali na kraju su popustili, objašnjava uporna Dina Popović (48) koja je diplomirala ruski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Život i posao su ju udaljili od književnosti, ali volonterskim i humanitarnim radom opet se približila umjetnosti. Dina je dobila u najam na 5 godina dio školskog prostora kojeg je uredila u kuhinju, knjižnicu i spavaonicu.
– Projekt je aktivan već dvije godine. Moj početni plan je bio da ondje dolaze izviđački odredi koji mogu puno naučiti o ekologiji, bioraznolikosti i mogu pomoći očistiti uvale koje nisu dirane godinama. 2021. godine u proljeće i početkom ljeta u našu malu školu došli su prvi izviđači koji su radili upravo to. Ondje su spavali i proveli su nekoliko dana na otoku, a nadam se da će doći ponovno. Za djecu koja ondje dolaze sve je potpuno besplatno – naglasila je Dina.
Na otoku ne žive djece, tek nekolicina njih dolazi ljeti u posjetu bakama i djedovima. Upravo za najmlađe posjetitelje otoka Dina je u suradnji s umjetnikom Dinom Colićem i profesoricom Natalijom Pećarin organizirala likovnu i dramsku radionicu koje se održavaju od 15. srpnja do početka kolovoza.
– Vjerujem da djeca koja ovdje dolaze obožavaju te radionice. Jako su posvećeni i uporni. Naime, tjedan dana traje likovna radionica koji vodi Dino Colić te nakon koje je organizirana izložba, a zatim tjedan dana dramska po vodstvom Natalije Pećarine. Djeca na dramskoj radionici osmišljaju predstavu koju po završetku radionice izvode pred cijelim otokom. To bude jako zabavno djeca i njihovu roditelji, bake i djedovi budu jako sretni. Također, u školi se nalazi i knjižnica sa stotinjak knjiga koje su prikupljene u Zagrebu upravo za ovaj projekt, kao i mala “kućica” s knjigama na plaži u kojoj djeca, a i odrasli mogu besplatno posuditi knjigu – dodala je Dina.
Humanitarnim radom počela se baviti davno prije zapuntelske bajke. Četiri godine je volontirala kao teta pričalica obilazeći najmlađe pacijente bolnica Rebro i Srebrnjak s kojima se družila i čitala im priče.
– Shvatila sam da želim raditi s djecom, možda malo kasno, ali odlučila sam se posvetiti djeci kroz volontiranje. Kao teta pričalica susretala sam se s njihovim teškim sudbinama, ali vjerujem da je i njim i mene ispunjavalo naše druženje. U jednom trenutku sam počela te priče nositi doma i jako su mi teško padale, pa sam shvatila da je vrijeme da završim s tom vrstom volontiranja. Zatim sam tražitelje azila učila hrvatski jezik. Također sam držala instrukcije iz hrvatskog jezika školarcima te se rodila ideja o udruzi “Žaruljica”. Naime, ideja je bila pomoći djeci koja imaju problema u školi s izvaninstitucionalnim edukacijama. Osnovala sam udrugu, ali taj projekt, nažalost, nikada nije zaživio jer je krenula korona, ali udruga je nastavila s djelovanjem kroz projekt na otoku Molatu – ispričala je Dina.
Zagrebački izviđači koji su prošlo ljeto posjetili Zapuntel očistili su uvalu od plastike koja je ondje boravila godinama. U akciju su se uključili i otočani koji su brodom prevezli otpad u lučicu.
– Na otoku nas je posjetio i poznati Ribafish. On je tijekom ljeta plivao od otoka do otoka, a na putu se našao i Molat. Djecu su mu se jako obradovala, s njima je pričao o ekologiji. Zatim su se dječica s njim igrala i kupala, taj dan će im sigurno ostati u sjećanju. U budućnosti se nadam da ćemo nastaviti provoditi projekte koje smo i do sad radili, a da će nas na otok posjetiti još više izviđača i djece iz cijele Hrvatske – kazala je Dina. Skromna humanitarka smatra da uvijek može više, te da je ovo tek početak zacrtanih ciljeva u napuštenoj školi.
