Kako smo se lagali, tako bi se mogla nazvati saga o Centru za mlade koji se nakon godina priprema i gradnje, našao kao središte rovovske bitke.
S jedne strane gradske vlasti čiji su model upravljanja putem nove ustanove odbili oni koji su mahom na drugoj strani – oporbeni vijećnici. Na trećoj strani sociolozi koji su istraživali idealno- tipski model budućeg sudioničkog upravljanja, kako se nekad zvalo lažno samoupravljanje, a na četvrtoj udruge koje predstavljaju civilni sektor u Zadru.
Oni u Gradskoj vijećnici s njima su manipulirali, ovi su prihvatili tu igru jer kao tzv. nezavisna scena itekako ovise o njima.
Sve je stalo u očekivanju Godota a udruge vape za prostorom koji im je obećan od kada je Dom mladih predan Sveučilištu a gradio se novcima samodoprinosa njihovih roditelja.
Da nije bilo EU fondova, nikad Grad ne bi uredio prostor zapuštene devastirane vojne zgrade ma koliko bivši ravnatelje Ivan Pehar radio pritiske. Na drugoj strani se stvarala veza između mladih političara gradske vlasti i te alternative koja je zapravo njima poslužila da kroz projekt KvartArt pokažu da je tim udrugama potreban prostor. Sada kada je tu, gradske vlasti koje su planirale otvoriti Centar, ne znaju što reći na novinarsko pitanje: zbog čega nema KvartArta kojeg ste stalno odgađali od proljeća do jeseni.
Nisu ga pripremali, a niti su ga udruge tražile po istom modelu kao što je to bilo onih par godina prije korone koja je prekinula tu „zadarsku tradiciju” nadasve dobro primljenu kod građana i MLADIH Zadrana.
Gradske vlasti uporno žele uvjeriti javnost kako oni rade pravedno i pošteno te kako je ta famozna ustanova jedino rješenje za otvaranje Centra za mlade. Naravno dok ne ojača taj civilni sektor, ponavljala je pročelnica s govornice Gradskog vijeća. Spremni su odustati i od naziva ustanove „Centar za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade” koji je nametnut od strane kreatora unutar projekta ZadrugArt.
Oni su vrhunac cijele priče: za stotinjak tisuća kuna koje iz EU projekta Centra nezavisne kulture, dobili su materijal kojeg su pretočili u znanstveno napredovanje i knjigu. Dvoje sociologa koji i ne žive u Zadru poručuju da se ne žele uplitati u političku dimenziju oko Centra već će svoje reći na promociji knjige. Jedan od autora je jako aktivan na političkoj sceni grada u kojem živi.
Nazivom svoje knjige Kultura(bez) zajednice prema društveno-kulturnom centru u Zadru, autori kao da vraćaju naziv centra iz vremena prije nego su sve te tekovine pretvorile u novo nazivlje. Pa tako i organizacije postale udruge a njihova taktika i strategija objedinjava se oko platforme koju stvaraju kao antipod vlasniku zgrade Centru za mlade, a to je Grad Zadar.
Međutim, oni još ne znaju kada i kako će useliti te koristiti taj prostor s kojim ne treba samo upravljati već ga i održavati te do kada će plaćati skupe najmove za pripremu i izvođenje svojih programa.
PS: U duhu modela zadarske šutnje – imena se ne spominju jer u rovovskim bitkama nema pobjednika, ima samo žrtava
