su prikazani povijesni modeli računala, od najranijeg koji je ostao u Zadru do „modernih” poput „komodoraca” ili prvih modela iMac-a s početka devedesetih godina.
Najstarije računalo, a iz današnje perspektive radni stol s „razbacanim” komponentama, je iz 1974. godine. Donijeli su ga pomorci Tankerske plovidbe, a nakon otpisa iz uporabe spašeno je zahvaljujući predsjedniku udruge History Computers Adria Zadar Željka Škare, tada mladog i ženjera u OTP (Komercijalnoj) banci.
– Tu vidimo čelične diskove, signalne kablove, zatim i monitor i tipkovnicu koji su jedini zadržali kakvu-takvu sličnost s današnjim računalima. Ovakvih računala nema puno odavdje do Vladivostoka, zato što ta tehnologija nije dolazila na europski Istok. U Zadar je došlo zahvaljujući inženjerima i pomorcima tadašnjeg Jugotankera, ističe Škara.
Već u osamdesetim godinama, kako se vidi na izložbi, sistemski disk značajno je manji, a prvi su bilo od 2 megabajta. Drugim riječima, tisuće puta manji od običnog mobitela kojega danas držite u ruci. Postav dalje vodi preko IBM-a iz 1991., zatim računala ugašenog Olivettija ili jugoslavenske Iskre Delte. Ravoj tehnologije dočaravaju izlošci poput njemačkog telefona i printera iz 2.svjetskog rata, na kojeg se spajala Enigma, ili prvog jugoslavenskog tranzistora, proizvedenog u Ei Niš.
– Želja nam je promovirati tehničke znanosti, očuvati baštinu i promovirati tehničku i informatičku kulturu, upozoravati na stvari koje se događaju oko nas a da ih ne primjećujemo. Mi smo danas svakodnevno izloženi stotinama tisućama poruka, dobivamo ih na toaletu, vjenčanju, sprovodu, gdje god se krećemo, a da ne razmišljamo tko stoji iza njih, tko je „pritisnuo gumb”. Mladi misle da su informatički pismeni, no to je pismenost ruke, a ne glave, jer ne znaju odakle sve to, rekao je Škara uoči otvaranja izložbe.
Dio postava prikazan je na izložbi u Kneževoj palači prije dvije godine, a želja mu je da izlošci dobiju mjesto na kojemu bi bili stalni postav. Nažalost, u gradskim strukturama nije bilo interesa za nečim takvim.
