Prošlotjedna tragedija smrtnog pada s nezaštićenog bedema u unutrašnji prostor koji služi kao skladište Čistoće, nastavak ima u traženju krivca i odgovornosti u politikantskom tonu.
Vijećnik Marko Pupić Bakrač jutros je uputio priopćenje kojim se traži raskid ugovora o koncesiji koju su navodno Nasadi sklopili s firmom Riva Liburna.
To je samo jedna od pogrešnih tvrdnji u javnosti, a da se ne “gađa u sridu”. Kao što smo napisali činjenice: vlasnik Perivoja kraljice Jelene Madijevke je Grad Zadar, a Nasadi su firma koja održava tu kao i ostale javne zelene površine.
Preko Nasada je 2011. objavljen natječaj za zakup 67 kvadrata površine tog parka u kojem je u povijesti bila kavana, ali koji se zaključavao u neko doba večeri. Iza svega stoji Grad Zadar kada je u pitanju odgovornost za sadašnjost i nemili događaj kojeg i još istražuje policija. Međutim, pročelnik za gospodarenje gradskom imovinom, Tomislav Korona u javnosti govori krive činjenice u stilu – nije to odgovornost Grada Zadra. I tvrdi Korona kako Grad „nema jurisdikciju nad tim dijelom Perivoja kraljice Jelene, odnosno da je ta površina dana na upravljanje i koncesiju trgovačkom društvu Nasadi koji su dali u zakup Čistoći.
Direktor Nasada Josip Krnčević iznenađen takvom izjavom, dok je direktor Čistoće Ivan John Krstičević jasan kao dan: tim dijelom parka upravlja Grad Zadar.
Pa je li gradonačelnik Branko Dukić dao skladište na korištenje Narodnom muzeju za izložbu dionsaura.
_1657271920.jpg)
Mjesto tragičnog pada 20-godišnjeg Irca
A Grad Zadar je 2011. godine spustio na korištenje česticu parka od 600 kvadrata u zakupu da bi vlasnici Ledane lani potpisali s Nasadima protokol o izvršenju ugovora kojim je Riva Liburna nadležna za sve na tom dijelu zakupljene površine Parka.
Izvlačenje na zaštitu UNESCO-a, na konzervatore koji su državna služba bez moći da nešto zaustavi kao i komunalni redari, još je jedan krunski argument da se pitanje odgovornosti bilo politički, bilo politikantski zakukulji ovakvim problematiziranjem jedne ograde. U tome prednjači PR-ovska služba gradonačenika Branka Dukića s izjavom da ne ONI ne mogu Grad ograditi žicom. Miljenko Domijan, koji je bio i glavni državni konzervator, dopustio je ogradu od inoxa na dio bedema uz Muzej antičkog stakla, a sada ne želi govoriti o konzervatorskoj zaštiti zadarskih zidina s liste UNESCO-a.
Ta ograda mjesta, koje je oduvijek bilo opasno, nema cijene koliko izgubljena dva ljudska života iz mraka parka koja su završila u ponoru od 10-ak metara. Svakako da ovaj posljednji smrtni slučaj mladog Irca može dobiti i međunarodni odjek budući da je s njim u sobi hostela bila skupina mladih s kojima se družio i izlazio tijekom ta posljednja tri dana života u Zadru.
Tko će podnijeti ostavku i preuzeti odgovornost? To je ovdašnjoj politici etiketiranja nepoznato jer Dukić čeka rezultate istrage i najavljuje dogovore “idućih mjeseci”.
Pupić Bakrač jutros je DORH-u i PU zadarskoj uputio zahtjev za procesuiranje odgovornih kako bi se spriječila smrtnost zadarskih bedema.
