Za razliku od HDZ-a u Zadru koji se uobičajeno nije očitovao o današnjem Prazniku rada, to su jutros napravili zadarski SDP-ovci. I tako je već godinama, uz opravdanje vladajućih kako je to relikt socijalističkog vremena kada se pjevalo “da nam živi, živi rad”. To naravno da nije pravi razlog šutnje HDZ-a. Politološki, razlozi su sasvim drugi kao i zbilja u kojoj se čak riječ radnik uporno mijenjala s djelatnik, dok su oni koji se prilagođavaju EU vokabularu pretvorili je u dionik.
U Zadru su zamrle i sindikalne akcije. Gradonačelnik Branko Dukić na službenom Facebooku nedavno je građanima čestitao Uskrs ali danas je izostala čestitka koja bi trebala slaviti rad kao pravi ulog u budućnost Zadra.
Jedino je SDP- ostao dosljedan u obilježavanju praznika rada koji se u Sloveniji i dalje slavi dva dana, te problematiziranju radničkih prava.
Prenosimo njihovo priopćenje (bez povijesnog okvira na kojeg su podsjetili iz Foruma žena SDP-a) tog međunarodnog praznika, u kojem SDP-ovci aktualiziraju današnji položaj radništva – dakle svih onih koji rade ili ne mogu ostvari to egzistencijalno pravo.
“Prekovremeni rad u velikim trgovačkim lancima, u kojima glavninu zaposlenih čine radnice na minimalcu, više je pravilo nego izuzetak. Nesigurnost zaposlenja očitava se u rastu broja ugovora o radu na određeno vrijeme i njihovom višestrukom produžavanju. To je, iako predstavlja grubo kršenje Zakona o radu, u zadnje vrijeme praksa čak i nekih tijela javne vlasti.
Nažalost, mnoga kršenja radničkih prava ostaju neprijavljena jer neefikasnost nadležnih tijela, duljina trajanja i nesigurnost ishoda radnih sporova demotiviraju radnike u pokretanju postupaka za zaštitu svojih prava.
U ovom predsezonskom vremenu česti su medijski natpisi o nedostatku radne snage u turizmu. Kad se govori o uvjetima rada i plaćama, navode se isključivo maksimalna primanja koja u toj djelatnosti tek iznimno rijetki postignu. Poslodavci u uslužnim djelatnostima godinama su, zbog visoke stope nezaposlenosti, na tržištu rada lako mogli pronaći radnike koji su bili spremni raditi za iznimno niske plaće. Otvaranjem europskog tržišta rada mnogi su radnici odlučili napustiti nesiguran i loše plaćen rad pa je nedostatak radne snage ipak doveo do nešto većih plaća u sektoru koji je obilovao nesigurnim uvjetima rada.
U posljednjih stotinjak godina znatno se izmijenio i pojam i struktura radničke klase, kao i izazovi i problemi koji se pred njom postavljaju.
Bez obzira na to, cilj borbe za radnička prava je i danas isti kao i u Chicagu 1886.g., a to je pravo na siguran i dostojanstven rad od kojeg se može živjeti životom dostojnim čovjeka. Unatoč brojnim pokušajima relativizacije radničkih prava u javnom prostoru, nikada ne smijemo odustati od borbe za rad, radnika i radnička prava.
Sretan nam i borben Međunarodni praznik rada, Prvi maj “
SDP Zadarske županije