Granice pomorskog dobra postale su u Zadru aktualne povodom slučaja renoviranje kavane Branimir na Branimirovoj obali gdje su svi bili uvjereni kako one postoje. Štoviše gradske vlasti su, umjesto koncesije davale u zakup prostor ugostiteljske terase, tretirajući to kao javnu površinu. Prijedlog granice pomorskog dobra za taj dio Branimirove obale ažuriran je 2015. godine, a na osnovu prijedloga granice pomorskog dobra za cijelu katastarsku općinu Zadar od 2008. godine.
U međuvremenu u javnosti su se pojavila dva slučaja u kojima se problematizirala granica pomorskog dobra: u kožinskoj uvali sv. Bartula prijedlog granice pomorskog dobra je iz 2006. godine i dalje neriješen, da bi u Sukošanu u zoni Barbir granica bila utvrđena lani, neposredno pred dobivanja građevinske dozvole za Vilu more.
Zbog čega stotina prijedloga granica pomorskog dobra iz Zadarske županije čeka već 15 godina, pitanje je upućeno prema Ministarstvu mora iz kojeg smo nakon tri podsjetnika dobili opširan odgovor.
U njemu je potvrđeno kako se „Povjerenstvo se u svom radu trudi dati prioritet u rješavanju onih predmeta za koje postoji interes fizičkih osoba u smislu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, te jedinica lokalne samouprave i jedinica regionalne samouprave u smislu stavljanja dijelova obale u gospodarsku funkciju”.
Iz Ministarstva napominju kako je za područje Zadarske županije, doneseno više od 100 Rješenja kojima je utvrđena granica za više od 70 kilometara obalne linije, te su najavili ažurniji rad Povjerenstva za granice.
Dalje slijedi opravdanje za to što imaju malo ljudi što je to složen postupak kao što je nejasna definicija pomorskog dobra koja je u primjeni tamo gdje nema granica.
Dakle, pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture osnovana su dva Povjerenstva za granice pomorskog dobra za sedam priobalnih županija.
Riječ je o iznimno složenom poslu koji zahtjeva veliku preciznost i detaljnost, budući se granicom razgraničuje dio kopna koji je po svojoj prirodi i namjeni pomorsko dobro kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ne može biti predmetom vlasništva, od dijela kopna koji to po svojoj prirodi i namjeni nije.
Dodatno, svaki prijedlog granice pomorskog dobra ili lučkog područja sastoji se od tekstualnog (opisnog) dijela s obrazloženjem i niza priloga (npr., tekstualni dio mora sadržavati opis granice pomorskog dobra – popis koordinata karakterističnih točaka predložene granice pomorskog dobra u državnom koordinatnom sustavu, podatke o nasipavanju ili eroziji kopna, podatke o konfiguraciji i postojećem stanju u prostoru i dr., dok su prilozi kopija katastarskog plana i izvod iz posjedovnog lista, geodetski snimak područja ili digitalni ortofoto plan s uklopljenom kopijom katastarskog plana, ucrtanim prijedlogom granice pomorskog dobra, legendom i ovjerom od strane Povjerenstva, izvod iz dokumentacije prostornog uređenja i iz zemljišnih knjiga te dr.).
Sve to navode iz Ministarstva mora koje desetljećima nije riješilo problematiku pomorskog dobra koje se napada, a da ga pri tom DORH ne štiti onako kako bi trebali. Sve je prepušteno pojedinačnim slučajevima i eventualnim akcijama inspekcije Lučke kapetanije i to u pravilu samo na prijavu.
Iz Ministarstva priznaju da je dokumentacija opsežna jer je u skladu sa zakonom ali i da je „postupak je bio usporen i zbog nedostatka stručnog kadra kao posljedice, između ostalog, i dugogodišnje zabrane zapošljavanja u državnoj službi”. Ovo drugo uvijek izazove podsmijeh posljednje jer uvijek ispada kako je zabranjeno zapošljavati one koji trebaju raditi ali nije one kojima to radno mjesto ne propisuje.
I jedino rješenje koje nude iz Ministarstva je novi zakonodavni okvir, kojim bi se ubrzao postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra. Dodali bi: ako nam do tada ostane što od pomorskog dobra.
