U vrijeme kada su zabranjene svadbene svečanosti, Turistička zajednica grada Zadra objavila je zanimljivu povijesnu crticu o raskošnom zadarskom vjenčanju iz 15. stoljeća, koje otkriva očuvane običaje i budi nostalgiju za danima kada riječ koronavirus nije postojala.
Tijekom svoje duge i drevne prošlosti Zadar nije bio samo meta osvajača i pljačkaša, trgovaca i dobronamjernika, nego i srednjovjekovnih hodočasnika koji su na svojemu putu prema Svetoj zemlji rado posjećivali jedan od najvećih i najznačajnijih gradova na istočnoj obali Jadranskog mora. Jedan od njih bio je vitez Konrad Grünenberg, ugledni građanin Konstanze, grada u današnjoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg te najvećeg naseljenog mjesta na Bodenskom jezeru i središtu okruga Konstanz.
U opsežnom opisu boravka u Zadru njemački ilustrator i pisac s punom pažnjom zabilježio jednu spektakularnu svadbenu povorku, koja otkriva do danas žive i raskošne običaje Slavena.
Konrad piše: „Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenku i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila.”
