Stanovnici Poluotoka na društvenim mrežama dijele nezadovoljstvo novim načinom organizacije parkiranja, u kojemu je za njih namijenjena nulta zona na tri lokacije – kod kod starog kolodvora, crkve Sv. Frane i iza Osnovne škole Petra Preradovića (Sirac). U nultoj zoni, naime, mogu parkirati i oni koji nisu stanovnici Poluotoka, doduše najduže sat vremena (zimska cijena 6 kuna, ljetna 12, broj za plaćanje SMS-om 708239).
Stanarima je u zimskim mjesecima na povlaštenu kartu omogućeno parkiranje i u prvoj zoni, pa zatvaranje Muraja za automobile do sada nisu osjetili. Međutim, na ljeto im se ta mogućnost ukida te će moći parkirati samo u nultoj zoni, u kojoj za njih same nema dovoljno mjesta, a kamoli zajedno s onima koji će dolaziti “sa strane” na sat vremena.
– Plaćam li mjesečnu kartu 50 ili 100 kuna doista nije bitno. Problem je u tome što bih se kao stanar Poluotoka u razdoblju od 1. svibnja do 1. listopada svake godine trebala odseliti i živjeti negdje drugdje, kako bi turisti mogli doći u Zadar, imati otvorena parkirališna mjesta i plaćati parking po punoj cijeni, pa ćemo onda popuniti poslovni račun Obala i lučica, moguće i Grada Zadra iz ostvarene dobiti toga društva. Dakle, turist može doći u centar grada a mi koji tu živimo moramo iseliti. Ljudi koji stvarno žive na Poluotoku nema puno, niti ima puno tih vozila. No ipak sasvim je jasno da se sva ta vozila ne mogu smjestiti na nultu zonu, da ta nulta zona ne odgovara većem dijelu stanovnika Poluotoka, da su parkirna mjesta udaljena od njihovih stanova i što je najvažnije, ne postoji neki ekskluzivitet parkiranja, tako da će se u toj zoni parkirati bilo tko i mi opet nećemo imati kuda.
Ako je smisao prinuditi onih nekoliko stotina ljudi koji žive na Poluotoku da se isele, to treba jasno kazati i onda ponuditi tim ljudima otkup stanova, pa neka čitav Poluotok bude hotel ili muzej. Gradski oci moraju biti svjesni kako grad nije njihov, kako grad ima smisla samo ako u njemu ljudi žive, a ljudi danas ne mogu živjeti ako ne mogu svojim vozilom doći makar u blizinu svojeg stana. Grad ima javne površine kojima nije prvenstveno cilj ostvarenje gospodarskih probitaka, prihoda, dobiti, već javni prostori moraju služiti građanima, pa tako i stanarima Poluotoka.
Ako Grad smatra kako stanari Poluotoka ne trebaju imati parking i da zapravo ne trebaju niti živjeti na Poluotoku, onda neka taj isti Grad naprosto otkupi naše stanove i učini s njima što god ga je volja. Sigurna sam kako bi se onda problem parkinga vrlo brzo riješio jer Grad za svoje dužnosnike ima osigurana posebna parkirna mjesta, pa bi onda sigurno brzo riješio i pitanje parkinga za te novokupljene stanove. Gradski oci mogu parkirati na bedemu svoja vozila, a mi obični smrtnici, koji 24 sata živimo na Poluotoku, moramo ostaviti vozila na Ravnicama. Baš me zanima gdje svoje vozilo parkiraju kada dolaze na posao Gradonačelnik, njegovi zamjenici, pročelnici.
Molim da Grad Zadar žurno riješi problem parkiranja u prvoj zoni, da se omogući stanovnicima Poluotoka da u toj zoni mogu svoja vozila parkirati (kao što to mogu građani Zagreba i Splita) i to kroz čitavu godinu, ne samo sedam mjeseci, pa makar ta cijena bila i veća od traženih 50 ili 150 kuna. U protivnom imat ćemo i nadalje nered u prostoru, nezadovoljstvo stanara Poluotoka, a ono što nećete sigurno imati to je naš glas na sljedećim izborima. Vjerojatno vas niti za to nije previše briga jer nas na Poluotoku ima sve manje i manje, ali neka. Naš glas nećete imati dok se problem ne riješi, stoji u pismu jedne stanarke upućenom gradonačelnik Branku Dukiću, pročelniku Robertinu Dujeli i direktoru Obala i lučica Eduardu Duki.
