„Dobar, kulturan i pametan zaposlenik. Moj sin ima sreće, uvijek naiđe na dobre radnike”, ovim je riječima Živko Šokota, otac vlasnika objekta Šime Šokote i jedan od stalnih gostiju kafića Coffee&Cake, opisao Grgu Burića, dobitnika ovogodišnje nagrade „Nasmiješeno sunce” za najboljeg konobara u Zadru.
Korona je promijenila ugostiteljstvo, pa smo Grgu zatekli kako, umjesto u šalice, kavu toči u plastičnu ambalažu za van. Kao i svima zaposlenima u ugostiteljstvu, nedostaje mu ona prava atmosfera u kafiću, bez zaštitnih maskica i razmaka. Iako kao 21-godišnjak iza sebe ima tek dvije godine stalnog radnog staža, iskustva u pripremi kave mu ne nedostaje, čemu svjedoče i osvojene nagrade.
– Iskreno, na početku nisam baš bio dobar u tome. Jednostavno mi nije išlo, pa sam počeo istraživati po internetu i uvježbavati se. Najvažnije je paziti na granulažu i sekunde potrebe za stvaranje „šuga”, prepričao nam je Grgo svoje početke.
Kada je njegovu kavu kušao zaposlenik Francka, odmah ga je prijavio za njihovo veliko regionalno barističko natjecanje.
– Takmičio sam se s konobarom koji radi već 36 godina, tako da nisam mogao vjerovati kada su me proglasili za pobjednika kvalifikacija u Splitu. U finalu u Zagrebu osvojio sam četvrto mjesto, rekao nam je Burić.
Jednako iznenađen bio je i kada je dobio poziv iz Grada Zadra.
– Prvo su zvali na broj kafića, javio se Šime i rekao im da volim spavati, pa su me zvali na mobitel tek u 13 sati, smije se Burić.
Tko ga je prijavio za “Nasmiješeno sunce”, ne zna. Mogao je to biti bilo koji od zadovoljnih gostiju koji su nam rekli kako ništa manje nisu očekivali. Naime, kako su istaknuli i iz samog Francka, Burić pokazuje visoku razinu znanja, ali i ljubavi prema ovom poslu.
– Jednog dana volio bih otvoriti svoj kafić, ali ni tada se ne bih odvajao od šanka. Jednostavno volim taj posao. Nije mi problem posluživati ljude, a “fuš” kavu ne mogu izbaciti vani. To se odmah ljudima vidi na očima, a ja bih propao u zemlju kad bi me gost tako pogledao. Osobno, kad vidim konobara koji nema volje raditi, odmah bih ga otjerao ća. On radi jer mora i tu mu je dobra zarada, a ne jer to voli. A to se odmah osjeti, ističe Burić.
Njegov dosadašnji rekord je 800 kava u jednoj smjeni, kojih je napravio prvog radnog dana u jednom drugom kafiću.
– Ništa mi nije teško napraviti. Najveći gušt mi je raditi “veliki” s više mlijeka i cappuccino. Pojedini gosti su znali naručivati i “veliki” s ledenim bez pjene ili cappuccino bez pjene, otkrio nam je s osmijehom Grgo priče iz svoje caffe kuhinje.
