Tehnički muzej Nikola Tesla iz Zagreba prisjetio se danas na svojim stranicama tvornice Bagat u Zadru, najpoznatije tvornica kućnih šivaćih strojeva na ovim prostorima, koja je nekada proizvodila 728 kućnih šivaćih strojeva dnevno, 150.000 godišnje. Bagat je startao 1950. sa 57 zaposlenih da bi do početka devedesetih zapošljavao 3.450 radnika i time bio jedan od najvećih poslodavaca u Zadru i okolici.
Šivaći strojevi su se radili u kooperaciji s raznim drugim tvornicama – npr. elektroničke dijelove radila je tvornica Ei Niš, aluminijska vanjska kućišta izrađivala su se u Osijeku i Valjevu, u tvornici Dioki u Zagrebu plastična kućišta itd. Do svog zatvaranja tvornica je proizvela više od dvadeset vrsta kućnih šivaćih strojeva. Iako je broj tzv. unutrašnjih pozicija strojeva sa svakom novom vrstom ostajao približno isti (oko sedamsto), svaka nova vrsta značila je i poboljšanje u njihovu radu: više šavova, više krivulja, mogućnost izrade rupica, ušivanja patentnih zatvarača i dugmadi itd.
Posljednji stroj koji je tvornica izradila bio je Bagat 980, no to je zapravo bilo samo sastavljanje dijelova uvezenih iz Kine. Prije njega proizvodila je nagrađivane strojeve Unica. Strojevi Unica bili su automatizirani a glavni čipovi za njih uvozili su se iz Japana.
Izumiti šivaći stroj nije bilo nimalo lako. Tisućama godina šivalo se ručno, a od prvih pokušaja strojnog oponašanja ručnog šivanja pa do šivaćeg stroja prošlo je skoro sto godina. U početku industrijske revolucije, kad su se pojavili šivaći strojevi, izazvali su neke od prvih reakcija radnika protiv strojeva. U radionicama u Francuskoj i Engleskoj u prvoj polovini 19. stoljeća radnici su uništavali šivaće strojeve jer su se bojali da će zbog njih ostati bez posla. Tada mehanizacija radnih procesa, a danas automatizacija jest ono zbog čega su mnogi s pravom zabrinuti jer, ne treba nikad zaboraviti: strojevi ne rade sami. Netko ih treba pokrenuti ili osmisliti način njihova pokretanja, navodi THNT.
