Gost tjedne emisije “Na mladima svijet ostaje” Radija 057 bio je zadarski umjetnik i muralist Jure Lisak. Iako je na području grada djelovao u nekoliko projekta, o kojima će više biti u ovom tekstu, nedavno je posebnu pažnju na njega skrenuo novi mural Krešimira Čosića u ulici Frane Alfirevića na zadarskoj Cerariji. Evo njegove priče…
– Likovni mi je bio jedini predmet u školi pod kojim se nisam osjećao opterećeno. Moje bilježnice iz raznih predmeta postale su pretežito iscrtane skicama, a u nekom manjem dijelu nalazile su se bilješke. U krugu moje obitelji nije postojao netko tko bi mogao konkretno procijeniti i pogurati me u smjeru dizajna, slikarstva ili neke struke te naravi pa su mi takva zanimanja djelovala daleko, nepoznato i apstraktno. Upisao sam smjer građevinskog tehničara u Tehničkoj školi u Zadru i tamo upoznao Matea Bakiju iz Pakoštana koji pod dojmom šibenske grafiti scene i sam crta grafite. Grafiti tada postaju moja ljubav i opsesija.
Od utjecaja na ono što danas radi, svakako valja istaknuti Jurine kaligrafske početke.
– Časna sestra iz reda benediktinki – sada pokojna Benedikta Perinčić pokazala mi je osnovni alat – držalo pera i poteze koje treba vježbati. Grafiti su donekle ugušili moj interes za kaligrafijom tada, ali kasnije se taj interes vraćao i odlazio prema potrebi. Od kasnijih utjecaja spomenuo bih radionicu osnova pismoslikarstva koji sam pohađao u jednom pitoreksnom slovenskom selu u sklopu programa njihove tipografske udruge Tipobrda, a koju je vodio Danac Jakob Engberg, danas veliko ime svjetske pismoslikarske scene, priča nam Jure.
Crtajući grafite u Zadru za vrijeme srednje škole, Jure je zapeo za oko tadašnjem vodstvu Tornada, a jedan od njih – Gavro – usmjerio ga je u smjeru murala. Zajedno su počeli stvarati prve radove lokalpatriotske tematike. Ipak, najplodnijim razdobljem svog “grafiti staža” ovaj mladi umjetnik naziva razdoblje studija u Rijeci, gdje je studirao građevinu. Upoznao je tamo puno ljudi, pristupa i načina… Iako je uspješno završio petogodišnji fakultet, tada je znao što želi raditi u životu.
– Postoje vizualni detalji svakodnevnice koji me se dojme na neki način i bilježe se u podsvijesti, ali nešto takvo je vrlo rijetko moj poticaj za stvaranje. Iskreno, u najvećoj mjeri stvaram kad sam loše, kao da si trebam stvoriti neki balans nepovoljnom stanju u kojem se nekad nalazim.
Osim do sad spomenutih kategorija od kojih svaka može biti struka za sebe u nekim drugim sredinama (grafiti, murali, kaligrafija, pismoslikarstvo), ovaj se Zadranin bavi još ilustracijom i ispisivanjem ugostiteljskih ploča te proizvodnju natpisa na CNC glodalici i laseru u sklopu svog obrta “JZL”.
– Ipak, neću puno dvojiti, grafiti su mi najdraži izričaj. Najveće zadovoljstvo i slobodu mi pružaju. Ne bi htio time reći da me ostalo ne veseli, ponajviše zato što i ostale kategorije oblikovanja slova kriju elemente koje mogu koristiti u grafitima i obratno.
A za one koji ne znaju, Krešin mural nije jedini u gradu s Jurinim potpisom. Tu je onaj na Ekonomskoj školi koji prikazuje karikiranu vedutu Poluotoka sa puntamiške strane, mural u Velebitskoj koji je još u izradi, mural u uvali Jazine na Odvodnjinom objektu… Tu su i nešto stariji kao što je onaj Melada u ulici Benka Benkovića, „Grad u moru, grad u kamenu” na Voštarnici i Belafuža na Petrićima.
– Moje tendencije za budućnost su dvojake. Posebna mi je želja sa svojim obrtom izvoditi više glodanih natpisa jer mi pruža posebnu satisfakciju, a i rijetkost na našem tržištu. S druge strane volio bih raditi na više projekata ulične umjetnosti na području Zadra. Na ovaj način možemo mahom obasjati i transformirati dijelove grada koji nisu povijesna jezgra, zaključuje mladi umjetnik.
