U razgovoru za Večernji list predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac govorio je o svojem viđenju proslave vojno-redarstvene operacije Oluja, o porukama koje su stizale od premijera Andrije Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, koje su bile u pomirljivu tonu te su velik korak prema budućnosti.
Pupovac se osvrnuo i na kritike koje su došle iz Beograda te na svoj oštar odgovor Ivici Dačiću i ostalim političkim akterima u Srbiji koji su ih proglasili “izdajnicima” zbog sudjelovanja potpredsjednika Borisa Miloševića na proslavi Oluje u Kninu. Između ostalog, uputio je i oštru poruku ministru vanjskih i europskih poslova Gordanu Grliću Radmanu koji je, po njegovu mišljenju, uvredljivo reagirao na izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kazavši kako Srbi u Hrvatskoj “ne trebaju mentora sa strane”.
Govoreći o nastavku pomirbe, najavio je i svoj dolazak u Škabrnju.
– Svi oni koji prate naš rad, rad stranke SDSS i Srpskoga narodnog vijeća, znaju da ne postoji ni jedno sjećanje, ni jedna izjava SNV-a u kojoj nismo izrazili sućut i empatiju za stradanje naših sugrađana hrvatske nacionalnosti. Druga je stvar što moji odlasci u Vukovar nisu bili odlasci s najboljim iskustvom. Nije to bilo tretirano na valjan način. Nije bilo ni cijenjeno s obzirom na ono što je ta gesta s moje strane značila i što danas znači. Previše je bilo loših poruka i simbola koje na to mjesto donose ljudi iz različitih dijelova Hrvatske, koji Srbe u Hrvatskoj sprečavaju da preko mene ili zajedno sa mnom imaju izraženiji osjećaj empatije i sudjelovanja u tome nego što je to do sada bio slučaj. O svemu tome trebali bismo razgovarati. Kada govorimo o Vukovaru, nadam se da ćemo naći način da se poklonimo žrtvama, kako hrvatskima tako i srpskima. Iskustvo Srba nakon ratova devedesetih traumatično je i zato treba imati strpljenja. Moje zadaća nije da produbljujem traume i sukobe, moja je zadaća da stvaram pretpostavke za ovaj proces u koji će, uvjeren sam, trebati biti uključeni i predstavnici Srbije. Ne želim da se u Vukovaru građani dijele na one hrvatske i srpske nacionalnosti. Želio bih da bude prostora i za stradanja Hrvata i za stradanja građana srpske nacionalnosti. O tome ćemo sigurno razgovarati. Što se Škabrnje tiče, to je moj zavičaj. Već osjećam potrebu da sa svojim rođacima i drugim ljudima podijelim bol zbog stradanja u Škabrnji.
