Na blagdan Svete obitelji u nedjelju 29. prosinca, zadarski nadbiskup Želimir Puljić susreo je u katedrali sv. Stošije u Zadru obitelji djece s posebnim potrebama s područja Zadarske nadbiskupije. To je prvi takav duhovni susret održan na inicijativu nadbiskupa Puljića, kojega je na to potaknulo ganuće koje je doživiosudjelujući na humanitarnom koncertu suvremene duhovne glazbe Ublažimo autizam djece.
„Djeca i roditelji bili su mi na srcu kad sam razmišljao o tom susretu. Vi roditelji koji svoj križ radosno i strpljivo nosite. Čestitamvam na svemu što ste izdržali i izdržavate. Ne bojte se! S Gospodinom naprijed gledajte! I vaša patnja smisla ima! Ne samo za vas nego i za svijet i za Crkvu. Računamo na vas.” poručio je mons. Puljić u ohrabrenju roditeljima, zahvalivši im za njihovo svjedočanstvo ljubavi. U prigodnom nagovoru nadbiskup je govorio o duhu Božića i značenju obitelji.
Prisutnima se obratio i don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije koji je priredio vrećice slatkiša koje je nadbiskup uručio djeci. Don Dario je zahvalio nadbiskupu na organizaciji toga susreta baš na blagdan Svete obitelji „koja nas podsjeća da je sveta jer je Bog prisutan u njoj. Želim da vam uvijek svijetli taj primjer. Sveta obitelj je sveta jer je prihvatila dijete koje je u potpunosti promijenilo njihov život” rekao je Matak, istaknuvši u čemu je obiteljima djece s posebnim potrebama primjersveta obitelj Marije i Josipa.
Prisutnima se obratila i Daniela Dunat Amon iz Udruge za autizam Zadar. Zahvalila je nadbiskupu na ideji i realizaciji toga susreta koji se događa baš u katedrali.
„Božićno otajstvo je stapanje božanskoga s ljudskim, a mi to živimo svaki dan. Svako naše dijete s teškoćama je otajstvo za sebe. To imamo prilike vidjeti svaki dan u svim našim bitkama, onima za koje nitko ne zna i onima koje se vide na vani. Život s teškoćama nije nikakva tragedija. Taj život je drugačiji, zahtjevniji, izazovniji. Mi to jako dobro znamo. Ali također rađa i posebne blagoslove koje nema redovan život. Mi svojom prisutnošću i naša djeca možemo o tome svjedočiti na najljepši način. Bog stoji nad svakim djetetom, nad svakim pojedincem. Nad djetetom s teškoćama posebno. Svaki njegov uspjeh kroz tako težak, izazovan i složen život, poseban je dokaz Božje prisutnosti i djelovanja” poručila je Amon, ohrabrivši roditelje da pokazuju kako život s teškoćama nije tragedija ako je tako ne doživljavaju. „To je drugačiji život koji zahtjeva više snage, strpljenja i znanja ali donosi posebne blagoslove. Na susretu s nadbiskupom svi smo dobili blagoslov koji nam je prijeko potreban da idemo dalje u svojim životima, koji će nam dati snagu, vjeru, nadu, sve što možemo pokazati ljudima kao primjer. Trebamo dosta podrške, medicinske, stručne i podrške društva u cjelini. I na ovaj način, lijepim djelovanjem možemo zamoliti takvu podršku. Ljubav koju zauzvrat dajemo bit će na korist cijeloj našoj zajednici, na korist vjernika i cijelog društva. To je divno” poručila je Dunat Amon, poželjevši da taj susret postane tradicija, što je želja i nadbiskupa Puljića.
Svi su roditelji bili jako dirnuti susretom kojega su, kako su sami rekli, doživjeli veličanstvenim. Roditeljima to znači, kao podrška i izraz razumijevanja za ono što žive. Njima i odlazak na misu zna biti problematičan. Djeci to trajanje može biti dugo, preglasno, aneki ljudi nemaju razumijevanja ako se dijete uzvrti, počne vikati i mahati rukama. Taj je susret u službi senzibiliziranja javnosti i poticaja okolini da se obitelji djece s posebnim potrebama razumije, da im se olakša prihvaćanjem i neosuđivanjem okoline za izvanjske manifestacije te djece.
Majka Katarina o susretu je rekla: „Emocionalno sam to doživjela. Baš me sin pita jesam li sretna što smo došli. On ima neke svoje igre i svjetove koje ja ne poznajem. Govorim mojoj djeci i poručujem svima: Samo ljubav i samo Bog. To je sve što te može gurati naprijed. Samo ljubav!Jer ljubav spašava i Bog spašava”. Bio je dirljiv prizor i jednog tate koji je jako zaplakao kada je nadbiskup njegovo dijete uručivanjem dara osobno pozdravio i blagoslovio. „Puno je tu emocija, izvrtiš cijeli film o tome što proživljavamo. Takne te kad vidiš da je dijete kakvo je. Ali prihvatiš da je tako i lakše ti je. Teško je nositi se s time, ali uz pomoć vjere sve ide” rekao je taj otac.
Mnogi roditelji nakon susreta osobno su prilazili nadbiskupu Puljiću i s njim se zadržavali u razgovoru. Među njima je bila i Danijela Gavran čija 22-godišnja kćer Ena imaelemente cerebralne paralize, tešku dijagnozu kromosomapatije i druge dijagnoze. „Došla sam jer mi je potreban mir. Rekla sam nadbiskupu kako se osjećam. Nadasve, jako sam zahvalna i na suzi i na osmijehu. Težak je to put, teško je. Ali kad već jesam dobila takav život, isto se osjećam blagoslovljenom i radosno. Znate što ću vam reći? U životu me nitko nije volio više nego moja Ena. To vam je nešto divno. Mamina radost. Tako da se osjećaš jače, bolje, stabilnije. Ne može čovjek bez vjere, da vjeruje. Pada se, na dane se svađam s Bogom. Kaže mi i nadbiskup: Možeš se i svađati, tako su nekad i proroci i sveci, glavno da pričaš s Njim. Kad me Bog ne čuje, onda mu kažem: Opet si na godišnjem. Nadbiskup se na to jako nasmijao. Ali ne smiješ odustati. Ne možeš izgubiti vjeru zato što misliš da te ne čuje. Bog te čuje. I onda dođe” rekla je Danijela.
Taj joj susret osobito znači jer poznaje sve te roditelje, nekad je bila i predsjednica udruge roditelja djece s posebnim potrebama u Zadarskoj županiji. Svi ti roditelji iščekuju izgradnju Centra za djecu s posebnim potrebama na zadarskim Mocirama kako bi obitelji dobile potrebnu i sustavnu brigu prijeko potrebnu za tu djecu. „Ne radi se o tome hoću li ja naći nekoga da pričuva kćer dok nešto obavim, nego radi se o tome da sve što smo gradili godinama, što naša djeca dosegnu u razvoju, kada navrše 20 godina, ako dalje ne pohađaju stručne ustanove s potrebnim tretmanima, stagniraju ili mogu nazadovati. A godinama smo radili na tome da nešto postignemo. Kad sam s 23 godine rodila Enu, nije bilo rane intervencije, koja sada postoji i uvelike pomaže roditeljima da shvate što im se dogodilo. Ja nisam tada znala što je dijete s posebnim potrebama. Trebamo podršku i pomoć društva. Poručujem roditeljima da stvarno,iz dubine budu zahvalni na uspjehu i na suzi. Drugo će sve doći. Ali moraš blagosloviti i suzu,ne samo osmijeh” poručila je hrabra majka Danijela Gavran.
U dijeljenju darova djeci nadbiskupu su pomogli mladi iz volonterske akcije 72 sata bez kompromisa. Kroz susret je vodio nadbiskupov tajnik don Damir Šehić djelatan u pripremi toga susreta. Izvedbom božićnih pjesama sve je obogatio zbor mladih iz zadarske župe sv. Ante Padovanskoga na Smiljevcu.
Cijeli izvještaj o susretu pročitajte na stranicama Zadarske nadbiskupije.
