Najavu kandidature Grada Zadra za Europski grad sporta, o čemu smo jutros pisali, danas je komentirao sociolog i sveučilišni profesor doc. dr. sc. Sven Marcelić.
– Grad Zadar, čini se, odlučuje se prijaviti za još jednu “ideje naše, benzin vaš” titulu, ovaj put za Europski grad sporta. Drugim riječima, opet tema za raspravu o trošenju javnog novca. Pa da vidimo što se tu predlaže.
Dobivanjem ove titule Zadar bi se pridružio sportskim velikanima kao što su Soria, Torun, Kumanovo, Portimao, Antequera, Foligno, San Cugat del Vallés, La Chaux de Fonds i sličnim destinacijama poznatim uglavnom kladioničarima koji vole pratiti treću španjolsku ligu jug i kvizaškim entuzijastima, rubrika zemljopis. S time da je ove godine tu istu titulu ponio Sisak, a posljednjih godina u susjedstvu možemo vidjeti Maribor, Banja Luku i Krško. O ekskluzivnosti titule govori podatak da je u 2019. nosi 18 gradova.
No, što sve podrazumijeva kandidatura? Prije svega, grad treba platiti kandidaturu od 5000€ + PDV.
46 tisuća kuna.
Nakon toga moraju platiti 7000 € za sponzorstvo organizaciji i korištenje branda, što bi trebali vratiti sponzori.
52 tisuće kuna.
Korištenje branda i sljedećih godina: 1000€
7.5 tisuća kuna.
Obaveza prisustvovanja ceremoniji dodjele u Parizu (potencijalna kazna za odsustvo 30.000€) – putni troškovi i smještaj… Barem 1.000€ u konzervativnoj procjeni.
7.5 tisuća kuna.
Gala večera za komisiju. Barem 2.000€.
15 tisuća kuna.
U to treba uračunati i izradu prijave, koja je tipično napravljena uz angažiranje dizajnera, prijelom etc.
Dakle, 130 tisuća kuna (od čega 100 tisuća ide neprofitnoj udruzi) plus dizajn, prijelom i radni sati za prijavu koja nije mala.
Mali je to novac za velike sportske pomake kakve svakoga dana u svakome pogledu vidimo u nekim od europskih gradova sporta, recimo Jurmali, San Giovanniju Lupatoto ili North Lanarkshireu, piše Marcelić.
