r. Antonija Mlikota približila je građanima projekt REVIVAL – revitalizacije zadarskih bunkera u kojem je akademska zajednica povezana s Odjelom za EU fondove Grada Zadra. U tom su projektu s druge strane i stručnjaci iz Italije koja je gradila obrambeni sustav s bunkerima oko tadašnjeg Zadra pod talijanskom vlašću.
Jučerašnja prezentacija održana je zbog kiše u Indie baru umjesto na pjaceti Ulici Federica Grisogona, gdje su htjele prikazati, među ostalim prijedlog osvijetljenog bunkera u odnosu na fasade okolnih zgrada. Uz dr. Mlikotu na tom projektu su najviše angažiran pravnik Jurica Vučetić i arhitekt Ante Andrović. Jurica, koji se bavi istraživanjima vojne povijesti, u dvije je godine pješke obišao svih 220 bunkera u Zadru i okolici te ih je dokumentirao i otkrio da je samo 10 u vlasništvu Grada Zadar, ostali su u vlasništvu RH, a nalaze se uglavnom na privatnim terenima.
Arhitekt Ante Andrović, rođeni Australac koji je u Zadar došao radi projektiranja Arsenala te u njemu ostao živjeti i raditi, zaljubljenik je u bunkere. On ima već gotova rješenja kako ih obnoviti, dati im novu namjenu, pretvoriti ih u kulturno dobro te dati im mjesto u novoj turističkoj ruti.
Na žalost, većina bunkera je zapušteno. U njima i oko njih se odlaže smeće, a kada bi se oni obnovili i taj problem bi se riješio, ukazuje arhitekt Andrović koji ima i projekciju pristupa bunkerima koji bi ušli u projekt revitalizacije.
U prikupljenim podacima o bunkerima, Vučetić je otkrio i dva koja su bila kamuflirana u kuće. Jedan je na Ploči, a drugi na Dračevcu zadobio površinska oštećenja od pucanja s brda Križ, pričao je Vučetić povijest zanimljivijih primjeraka bunkera, od kojih jedan ima čeličnu kupolu od 10 tona. Istraživači bunkera nisu uspjeli doznati kako je jedan bunker uz Kalmetinu urušen.
Svi su oni imali svoje oznake, ispisane motivacijske parole, ali i imena po nekim talijanskim junacima iz vremena 1. svjetskog rata. Enrico Toti bio je biciklist s jednom nogom po kojem je nazvan bunker izabran za preuređenje u informativno-prezentacijski centar. Sakriven u zelenoj površini taj se veliki bunker nalazi u prostoru nekadašnjeg Kidriča (danas TIZ-a) i bio je namijenjen vojnom zapovjedništvu grada, kazao je Vučetić.
U iduće dvije godine, koliko traje projekt, uključit će se i građani koji će o njima ispričati svoja sjećanja i uspomene, najavila je dr. Mlikota. Jedan od njih bio je na jučerašnjoj prezentaciji.
Duje Stipčević je govorio o bunkeru na Pločama koji je bio na terenu njegove obitelji iz Arbanasa. Talijani su za gradnju bunkera dali odštetu i taj dio parcele se izdvojio kao posebna čestica, ustvrdio je Stipčević. Republika Hrvatska se poslije na te bunkere upisala ali se o njima ne brine a nije ih niti zaštitila.
Pojedini vlasnici terena, na kojim se nalaze bunkeri pretvorila ih je u skladišta, a neki bi im rado dali novu namjenu,
r. Antonija Mlikota približila je građanima projekt REVIVAL – revitalizacije zadarskih bunkera u kojem je akademska zajednica povezana s Odjelom za EU fondove Grada Zadra. U tom su projektu s druge strane i stručnjaci iz Italije koja je gradila obrambeni sustav s bunkerima oko tadašnjeg Zadra pod talijanskom vlašću.
Jučerašnja prezentacija održana je zbog kiše u Indie baru umjesto na pjaceti Ulici Federica Grisogona, gdje su htjele prikazati, među ostalim prijedlog osvijetljenog bunkera u odnosu na fasade okolnih zgrada. Uz dr. Mlikotu na tom projektu su najviše angažiran pravnik Jurica Vučetić i arhitekt Ante Andrović. Jurica, koji se bavi istraživanjima vojne povijesti, u dvije je godine pješke obišao svih 220 bunkera u Zadru i okolici te ih je dokumentirao i otkrio da je samo 10 u vlasništvu Grada Zadar, ostali su u vlasništvu RH, a nalaze se uglavnom na privatnim terenima.
Arhitekt Ante Andrović, rođeni Australac koji je u Zadar došao radi projektiranja Arsenala te u njemu ostao živjeti i raditi, zaljubljenik je u bunkere. On ima već gotova rješenja kako ih obnoviti, dati im novu namjenu, pretvoriti ih u kulturno dobro te dati im mjesto u novoj turističkoj ruti.
Na žalost, većina bunkera je zapušteno. U njima i oko njih se odlaže smeće, a kada bi se oni obnovili i taj problem bi se riješio, ukazuje arhitekt Andrović koji ima i projekciju pristupa bunkerima koji bi ušli u projekt revitalizacije.
U prikupljenim podacima o bunkerima, Vučetić je otkrio i dva koja su bila kamuflirana u kuće. Jedan je na Ploči, a drugi na Dračevcu zadobio površinska oštećenja od pucanja s brda Križ, pričao je Vučetić povijest zanimljivijih primjeraka bunkera, od kojih jedan ima čeličnu kupolu od 10 tona. Istraživači bunkera nisu uspjeli doznati kako je jedan bunker uz Kalmetinu urušen.
Svi su oni imali svoje oznake, ispisane motivacijske parole, ali i imena po nekim talijanskim junacima iz vremena 1. svjetskog rata. Enrico Toti bio je biciklist s jednom nogom po kojem je nazvan bunker izabran za preuređenje u informativno-prezentacijski centar. Sakriven u zelenoj površini taj se veliki bunker nalazi u prostoru nekadašnjeg Kidriča (danas TIZ-a) i bio je namijenjen vojnom zapovjedništvu grada, kazao je Vučetić.
U iduće dvije godine, koliko traje projekt, uključit će se i građani koji će o njima ispričati svoja sjećanja i uspomene, najavila je dr. Mlikota. Jedan od njih bio je na jučerašnjoj prezentaciji.
Duje Stipčević je govorio o bunkeru na Pločama koji je bio na terenu njegove obitelji iz Arbanasa. Talijani su za gradnju bunkera dali odštetu i taj dio parcele se izdvojio kao posebna čestica, ustvrdio je Stipčević. Republika Hrvatska se poslije na te bunkere upisala ali se o njima ne brine a nije ih niti zaštitila.
Pojedini vlasnici terena, na kojim se nalaze bunkeri pretvorila ih je u skladišta, a neki bi im rado dali novu namjenu, odnosno stavili ih u službu turizma i komercijalizirajući te čvrste građevine od prije stotinu godina.
