Županijska vijećnica Akcije mladih Marjana Botić poslala je priopćenje u kojem je istražila imaju li i drugi ravnatelji muzeja svoje privatne tvrtke kao što je to u slučaju Peroš.
Prenosimo ga u cijelosti:
Kad spomenemo ime ravnateljice Narodnog muzeja Zadar, Renate Peroš većina građana zna kako je na to mjesto postavljena kao nagradu za dovođenje HDZ a na vlast u Zadru.
Narodni muzej Zadar poprište je međutim brojnih afera i vidi se da je ravnateljica Peroš nesposobna voditi takvu važnu ustanovu. Više se plaćaju kazne zbog brojnih propusta koje joj čak i sadašnje inspekcije moraju dati, nego što se priča o (nepostojećim) programima kulturnog rada.
Tragično je gledati kako nitko od vladajućeg HDZ na takvo sramotno poslovanje ravnateljice Peroš ne smije reagirati! Smjenjuju se predsjednici i članovi Upravnog vijeća Narodnog muzeja Zadar, a vijećnici Akcije mladih redovno izričemo svoja mišljenja o radu istih u sklopu sjednica županijskih skupština. (Navodno imamo imunitet za izrečeno. Premda je i to upitno jer zakoni izgleda vrijede samo za vladajuće, mi moramo trpjeti pritiske koji izlaze iz okvira zakona. Nema veze, samo jačamo od toga).
Uglavnom HDZ bez ikakvih komentara trpi naše opravdane prigovore na nedopustiv „rad” ravnateljice Peroš, svjesni da HDZ ne smije smijeniti čak i takvu katastrofalnu ravnateljicu, jer bi onda svi lopovi, korumpirani, klijentelisti… koje HDZ štiti, vidjeli da ni njihove pozicije više nisu toliko zaštićene političkom korupcijom.
Stoga joj se vjerojatno priprema odstupnica u vidu privatne tvrtke koja će naći načina poslovati s javnim i gradskim firmama. Naime ravnateljica Peroš nedavno je registrirala privatnu tvrtku čije se djelatnosti preklapaju s mnogim sporednim djelatnostima Narodnog muzeja Zadar. Ne može to biti baš slučajno. Rok ističe, povlastice moraju ostati.
Takvo dno politike držimo da je ipak posebnost HDZ u Zadru, stoga smo kolega S. Tokić i ja, potaknuti očitim sukobom interesa kao najnovijeg „dostignuća” ravnateljice Peroš: poslali na adrese svih ravnatelja/ica muzeja u Republici Hrvatskoj isto pitanje u kojem nas je zanimalo jesu li oni kao ravnatelji/ica muzeja zaposleni ili posjeduje tvrtke koje obavljaju iste ili slične djelatnosti kao muzej u kojem su na čelu? Pored toga smo ih upitali za njihov stav o tome ako je sve ovo „po zakonu”, je li takvo nešto po njihovom mišljenju moralno i prihvatljivo za ravnatelja/icu jedne važne javne ustanove kakva je Narodni muzej?
Od svih pristiglih odgovora apsolutno niti jedan ravnatelj/ica muzeja nije u radnom odnosu u nekoj tvrtki koja se bavi istom ili sličnom djelatnosti kao muzej.
U nastavku donosimo nekoliko pristiglih odgovora;
Zaposlenici Muzeja Grada Crikvenice nemaju svoje privatne tvrtke a osobno ne podržavam praksu da osoba zaposlena u javnom sektoru financiranom od strane proračunskih korisnika ima privatnu tvrtku koja se bavi sličnim ili istim poslovima kao na radnom mjesta na kojem su zaposleni u tom istom javnom sektoru.
Naravno da tako nešto nije uobičajeno, niti znam za sličan slučaj. Dapače, meni kao dugogodišnjem ravnatelju javne ustanove – Muzeja Staroga Grada to izgleda krajnje nemoralno.
Kao bivši zadarski student dobro sam upoznat s likom i djelom Renate Peroš! Naravno da to nije praksa u našem muzeju, a nadam se ni u ostalim muzejima u Hrvatskoj! Isto tako mogu slobodno reći da istoj osobi nikako nije mjesto ni u muzeju ni u bilo kojoj drugoj ustanovi u kulturi Grada Zadra!
Do sada nisam znao da je uopće moguća takva praksa. Ipak uputio bih vas na Ministarstvo kulture te također na ICOM-ov Etički kodeks koji dosta jasno definira takve situacije ne samo za ravnatelja već i za ostale muzejske djelatnike.
Poštovani u našem Muzeju takva praksa nikada nije postojala, a osobno smatramo kako je ista praksa nedopustiva i sa zakonskog i moralnog stanovišta.
U nekoliko odgovora smo dobili i upute da pogledamo ICOM-ov Etički kodeks koju u nekoliko članaka govori o ovom problemu.
Čl 7. st 1.
Muzej bi trebao poštovati sve državne i lokalne zakone, te zakone drugih država ako se odnose na njihovo djelovanje.
Čl 8. st 1.
Svaki muzejski stručnjak bi trebao biti upoznat s relevantnim međunarodnim, državnim i lokalnim zakonodavstvom kao I s uvjetima njihove primjene. Treba izbjegavati situacije koje bi se mogle tumačiti kao neprikladno ponašanje.
Čl 8. st 13.
Iako imaju pravo na određenu osobnu neovisnost, muzejski stručnjaci moraju znati da ih nikakav privatni posao ili stručni interes ne može u potpunosti odvojiti od ustanove u kojoj su zaposleni. Ne bi trebali prihvaćati druge plaćene poslove ili prihvaćati poslove izvan muzeja koji su u sukobu ili bi se mogli shvatiti kao sukob s interesima muzeja.
Slijedom svih pristiglih odgovora kao i ICOM Etičkog kodeksa molimo nadležne da se Renata Peroš promptno razriješi dužnosti ravnateljice Narodnog muzeja, kako Grad Zadar ne bi tavorio i nazadovao već poznat kao Grad slučaj i primjer loše prakse kako u Republici Hrvatskoj tako i u cijeloj Europskoj uniji.
Nastavit ćemo kao i do sada upozoravati na nužnost promjena loših praksi vladajućih jer svjedočimo da sve više građanki i građana shvaća da je ključ rješenja u njihovim rukama. Ima izbora kako kaže prilično bahati i sve nervozniji predsjednik HDZ-a pa poslije toga i premijer.
