U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” naš dragi prijatelj emisije, fra Andrija Bilokapić, upoznao nas je pobliže sa svetim Nikolom Tavelićem.
Sveti Nikola Tavelić je rođen u plemićkoj hrvatskoj obitelji u Šibeniku oko 1340. godine. Nakon što je stupio u franjevački red, ubrzo je s drugom subraćom iz raznih franjevačkih provincija poslan u Bosnu, gdje su franjevci čuvali vjeru i kršćanske tradicionalne vrednote naroda. Da nije bilo takvih franjevaca, spremnih na žrtvu i smrt, sigurno danas ne bi bilo kršćanske vjere u velikom dijelu Bosne i Hercegovine, čak i Like i Dalmacije. Time nije samo Crkva očuvana, nego i zapadna kultura budući su franjevci bili prvi koji su tiskali knjige, bavili se kulturom, znanošću i pravednom politikom. Proveo je ondje 12 godina, a potom je 1384. god. biva poslan u Svetu Zemlju, zajedno s trojicom braće. U tom periodu Islam se proširio te su bila osvojena Sveta mjesta. Sveti se Nikola nastanio u samostanu na brdu Sionu, gdje je učio arapski jezik i pripremao se za misionarsku službu.
Ubrzo je sveti Nikola zajedno sa svojom subraćom odlučio poći pred jeruzalemskog kadiju, kako bi ga uvjerili u ispravnost kršćanske vjere, ali se na to kadija razljutio i najavio da će ih svu četvoricu dati pogubiti ukoliko se odmah ne odreknu kršćanstva. Kako su oni ostali postojani u svojoj vjeri, kadija ih je osudio na smrt, a dok presuda nije službeno potvrđena, muslimani su ih mučili na različite načine. Treći je dan građanski sud potvrdio presudu te ih je tamošnje muslimansko stanovništvo sasjeklo mačevima, a potom su ih bacili na lomaču, 14. studenoga 1391. godine. 1889. godine blaženima ih je proglasio papa Lav XIII., a svetima ih je proglasio papa Pavao VI. 21. lipnja 1970. god. Time je sveti Nikola Tavelić postao prvi svetac Crkve u Hrvata.
Važna nam je poruka svetog Nikole: svaki mučenik je svjedok, što i govori samo objašnjenje riječi. Možemo ga promatrati i kao jednog proroka – najezdi zla i opasnosti se suprotstavlja ljubavlju i spremnošću na žrtvu. No, koja je razlika između njega i jednog fanatika, ili pak terorista? Velika je razlika što kršćanski svjedok umire iz ljubavi, dok umire ljubi svoje neprijatelje i oprašta im, a teroristi po svijetu umiru iz mržnje. Kršćanska poruka je poruka Isusa Krista koji visi na križu i moli Oca za svoje neprijatelje da im ne uzima mučenje za grijeh budući ga čine iz čistog neznanja. Isus je stavljen u situaciju gdje mu je sve oduzeto: ne može se kretati, teče mu krv, oduzeli su mu haljine, no On predaje ono što mu nije moglo biti oduzeto – svoju Majku Ivanu i svima nama za Majku te svoga Duha Ocu Nebeskom dok moli za svoje progonitelje. Tako i sljedbenici, poput Stjepana i drugih mučenika nastavljaju Isusovu poruku ljubavi. Poučen Isusovom žrtvom, sveti je Nikola bio spreman na žrtvu jer, bez žrtve nema niti kvalitete života.
Mir i dobro!