Tehnološka revolucija koja je u posljednjih dvadesetak godina okrenula svijet naopačke posebno je promijenila život slijepih i slabovidnih osoba. Brojni računalni programi i aplikacije za mobitele omogućili su im obavljanje poslova koji su prije bili nezamislivi, a s većom prisutnošću u društvu i na tržištu rada pojavila se i potreba za kompleksnim socijalnim vještinama. Sve njihove potrebe već 21 godinu prati ICC, međunarodni, edukativni, ljetni kamp, koji se ove godine provodi na Sveučilištu u Zadru.
Joachim Klaus, jedan od utemeljitelja ICC-a i njegov počasni predsjednik, otkrio je na današnjem Open Dayu kako je s promišljanjem o pomoći slijepim i slabovidnim osobama krenuo već 1986. godine na Sveučilištu u Karlsruheu, najvećem u Njemačkoj u području IT-a i računarstva, kada su osnovana dva programa namijenjena slijepim osobama. Neke stvari koje su danas standard, poput unosa zvukom, tada su bile revolucionarne.
– Kroz rad smo shvatili da mladima moramo doći prije nego se odluče za studij, u dobi između 16 i 20 godina, kako bi znali koje im se mogućnosti nude. U rad ICC-a uključene su 24 zemlje, a svake godine održava se u drugoj. Roditelji se teško rastaju od svoje djece, to im je obično prvo putovanje u inozemstvo, pitaju mogu li i oni s njima, ali ideja ICC-a i jest u tome da potiče njihovu neovisnost. U 20-ak godina kroz kamp je prošlo oko 1.000 sudionika, koji su danas umreženi i mogu jedni s drugima komunicirati o svojim problemima, rekao je Klaus, ističući kako nitko ne bi trebao imati barijere u svom razvoju.
Sudionike i predavače danas su u Svečanoj dvorani pozdravile prorektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić te državna tajnica u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Marija Pletikosa.
– Mi smo i do sada, kroz rad Studentskog savjetovališta i posebnog povjerenstva, pokazali da vodimo brigu o svojim studentima s invaliditetom. Bila nam je čast biti domaćinima ovom kampu, kroz koji smo se upoznali s načinima na koji možemo pomoći svojim studentima, kao i senzibilizirati javnost na potrebe koje ovi mladi ljudi imaju. Želimo ohrabriti mlade osobe, upoznati se s njima i reći im da su uvijek dobrodošli na našem sveučilištu, rekla je Balić-Nižić.
U obilasku radionica posjetitelji su se mogli upoznati s načinom na koji slijepe i slabovidne osobe pripremaju PowerPoint prezentacije na računalima, uče primjenjivati različite mobilne aplikacije, a posebno je bila zanimljiva radionica eholokacije. Demonstrant ove skupine, i sam slijepa osoba, pokazao je kako se ispuštanjem oštrih i kratkih zvukova mogu opaziti predmeti u prostoru, njihov položaj i visina. Ovakva vještina zahtijeva puno rada, ali je on svojim kretanjem pokazao da ju i ljudi, poput šišmiša, dupina, kitova i nekih drugih vrsta, mogu uspješno svladati.
Iako je naglasak bio na informatičkim radionicama, jednaka se važnost posvećuje razvitku socijalnih vještina. Malu grupicu pred Sveučilištem smo zatekli u učenju ronjenja na dah i s maskom, a među drugim aktivnostima bile su razgledi grada s reljefima, jahanje, branje soli u solani, samoobrana, kuhanje… Kamp pomaže slijepim i slabovidnih osobama da se integriraju i asimiliraju na tržište rada i da mogu konkurirati drugima.
– Mi sasvim autonomno koristimo sasvim Word, Excell, PowerPoint, internet, za to nam ne treba ničija pomoć. Međutim, u situaciji kada nam, je sužen izbor zanimanja, jer ne možemo biti konobari ili medicinske sestre, važno je tehnologijom premostiti nedostatke. Danas sve govori, uređaji poput mjerača tlaka ili šećera, čitači barkodova preko kojih se mogu dobiti informaciju o proizvodu u trgovini, čitači novca, samo se s tim znanjima treba upoznati, a upravo nam za to služe ovakvi susreti, kaže Gordana Glibo.
