Posljednja Zadarska ćakula Matice Zadrana prije ljetne stanke vrvjela je zanimljivim crticama iz života Vjekoslava Suraća, najstarijeg aktivnog zadarskog fotografa pred čiji su objektiv u radnji na Poluotoku stale generacije Zadrana.
89-godišnji “Vjeko” fotografijom se počeo baviti s 15 godina.
– Trebao sam biti kovač pa mlinar, a nakraju sam slučajno postao fotograf. Ratko Novak, koji se za vrijeme 2. svjetskog rata sakrio od Nijemaca kod ženine obitelje u Murvici, rekao mi je: Mali, ako ja ikad otvorim radnju, ti ćeš biti fotograf! I tako je i bilo., prisjetio se Surać na druženju u Muzeju antičkog stakla na kojem je bila i njegova nevjesta, dogradonačelnica Jagoda Surać, te Drago Marić, publicist koji je njegov život i fotografije ovjekovječio u knjizi “Foto Vjeko”.
– Žao mi je samo što moja žena Ankica i prijatelj Joso Špralja nisu doživjeli izdavanje knjige, poručio je Surać.
Upravo je sa Špraljom doživio svoje prve fotografske trenutke.
– Bili smo zajedno šegrti kod Novaka i kad smo došli u grad, šef nas je odveo na zvonik Sv. Stošije i dao nam aparate u ruke. Nijednog krova tada nije bilo u gradu, samo zidine i ruševine, prisjetio je Surać poslijeratnog stradavanja Zadra.
No nisu sve bili tužni prizori. Od “Krumpir bašte” do čekanja u redu za stol na terasi “Hotela Zagreb”, prisjetio se noćnih provoda poznati zadarski fotograf.
– Kako se kaže – najljepša je Kalelarga moje mladosti. Cijela promenada je bila od kazališta do Crkve sv. Šime, momci i djevojke su se tada viđali na ulicama. Sjećam se da sam neko vrijeme mislio da sam ružno pače. Valjda me to siromaštvo opterećivalo, ali kasnije sam shvatio da sam isti kao i drugi momci koji su išli sa mnom.
Iz siromaštva ga je spasila fotografija. Nakon što je položio majstorski ispit, Surać je 1951. godine osnovao svoju zanatsku radnju u Ulici Jurja Barakovića. 77 godina nakon ona se nalazi na istom mjestu. U to vrijeme obrt je pokrenuo i Ante Brkan, veliki umjetnik i prijatelj Suraća kojem je slao ljude kad su tražili portrete.
– Puno smo radili, bila je takva tehnologija. Ono što danas napraviš za nekoliko minuta, mi smo za to proveli sate u tamnoj komori. Sada sve možeš na ulici napraviti, a nema više ni prašine. Uvijek sam radio s dušom i srcem, a za mene je pojam bila i ostala crno-bijela fotografija. U tome sam doktorat završio. Danas radim u “koloru”, ali nikad nisam stekao afinitet prema njemu.
Iznio je i svoje viđenje fotografije po kojem se razlikovao od drugih.
– Brkanova žena jednom me pitala kako mogu živjeti od fotografije. Mi skoro gladujemo, rekla je. Odgovorio sam joj: Vaš muž je veliki umjetnik, pokupio je po svijetu sva odlikovanja za umjetničku fotografiju. No ja sam se držao fotografije kao zanata, nisam htio riskirati povratak u siromaštvo. Rekao sam: “Pusti me, ja ću biti zanatlija!”, ispričao je poznati Zadranin na ćakuli Matice Zadrana.
