Prije 25 godina poginuo je Nenad Matak Meho

Jučer je obilježena 25. godišnjica pogibije bojnika Nenada Mataka Mehe, pripadnika Bojne Kralj Tomislav Zadar. Bojnik Nenad Matak Meho poginuo je 14.ožujka 1993 godine prilikom izviđanja na Velebit.
Na komemoraciji koja je održana na groblju Belafuža Zadar i na svetoj misi u crkvi sv. Josipa na Plovanije nazočili su uz obitelj pok.bojnika Nenada Mataka, državni tajnik ministarstva hrvatskih branitelja gosp.Ivan Vukić, predstavnici zapovjedništva Specijalnih snaga OSRH, predstavnici Zadarske Županije, grada Zadra te predstavnici udruga sa područja Zadarske županije proizašlih iz Domovinskog rata te prijatelji i suborci pok.bojnika Mataka
Kratki opis ratnog puta bojnika Nenada Mataka Mehe:
Bojnik Nenad Matak Meho je kao mladić sa Zadarske Plovanije krenuo u obranu Hrvatske domovine od samoga početka stvaranja OSRH kao pripadnik jedinice za posebne namjene MUP-a „Rakitje” 1990 godine.
Sa postrojbom sudjeluje u akciji uspostave javnog reda i mira zajedno s pripadnicima ATJ Lučko u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, poslije čega su uslijedile i uspješne akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, Ljubovu i drugim mjestima.
Na Uskrs 1991. godine, Meho sa postrojbom odlazi na Plitvice sa zadaćom ponovne uspostave policijske postaje te uspostave javnog reda i mira na širem području Plitvica, gdje sa svojim suborcima sudjeluje u uhićenju poznatog zločinca Gorana Hadžića.
U ovoj akciji pogiba pripadnik postrojbe Josip Jović kao prva žrtva Domovinskog rata .
U svibnju 1991. godine Meho polaže prisegu u Zagrebu u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, nakon čega sa skupinom suboraca sa Zadarskog područja dolazi u Zadar i uključuje se u prvu satniju prve zadarske vojne postrojbe.
U kolovozu 1991. godine Meho postaje pripadnik Bojne kralja Tomislava, tada jedinice za posebne namjene Ministarstva obrane.
Na Zadarskom području 1991. godine, Meho sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, na Jurjevcu, kod Zelenog hrasta i Grgurica.
Prvih dana 1992. godine pa sve do mjeseca travnja, Meho sudjeluje u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na Južno bojište.
Nakon dvomjesečnih borbi na Južnom bojištu uslijedio je povratak u bazu gdje Meho obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku do prosinca 1992. godine kada postaje pomoćnikom zapovjednika novoformirane operativne grupe Zadar.
Početkom akcije ‘Maslenica’ kao pripadnik Bojne kralj Tomislav Zadar postaje zapovjednik borbene skupine za područje Smokovića, Aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog.
Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković, nakon čega sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg, gdje i nakon ranjavanja u mjestu Goleš sudjeluje do kraja akcije i tek tada ide po liječničku pomoć. Nakon obrade rane, Meho odlazi ponovno na bojište u Poličnik-Suhovare.
14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša , Meho nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava.
Suborci Nenada Mataka – Mehe, govore da je bio i hrabar i skroman, u akcijama se uvijek isticao hrabrošću i uvijek je vodio brigu o suborcima.
Kao čovjek bio je vesele naravi, uvijek spreman za prijateljska druženja.
Osim dokazane hrabrosti i požrtvovnosti na bojištu, Meho je ulijevao sigurnost i povjerenje među suborcima i zato zaslužuje da ga otmemo zaboravu.