Poštovani,
dana 14. veljače 2018. na stranicama Vašeg portala objavljeno je pismo predsjednice Udruge hrvatskih sudaca – ogranak Zadar, sutkinje Jadranke Nižić Peroš, povodom drugog pripremnog ročišta u predmetu sutkinje Ivane Klišmanić protiv suca Željka Rogića. Navedeno pismo nažalost vrvi brojnim manipulacijama, insinuacijama i očitim lažima, a kojim lažima smo i mi članovi Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere, i sudac Rogić od navedene sutkinje Jadranke Nižić Peroš svjesno javno oklevetani, pa stoga temeljem Zakona o javnom informiranju, tražimo od Vas objavu ovog odgovora, u cijelosti i bez kraćenja.
Prvo, očita je i drska, svjesna laž da je sudac Željko Rogić „putem medija uz potporu Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama hrvatskog pravosuđa Veronika Vere govori o navodnom nepotizmu u hrvatskom pravosuđ”. Da je riječ o svjesnoj laži svatko tko ovo čita se i sam vrlo lako može uvjeriti, jer su svi mediji prenijeli stav suca Rogića da ne želi davati izjave u tijeku postupka. Ono što su mediji u svojim izviješćima prenijeli bili su zapravo dijelovi iskaza suca Rogića pred sudom, tj. na samome ročištu, a u slučaju tjednika „7dnevno” čak i cijeli zapisnik s navedenog ročišta. Dakle novinari koji su kao javnost prisustvovali na samom ročištu su naprosto – u skladu sa zakonom – prenijeli što je sudac tijekom svojeg iskaza na sudu kazao ili su čak prenijeli čitav zapisnik, a koji je po zakonu javna isprava par excellance, što bi sutkinja Nižić Peroš svakako trebala znati!
Također, laž je da se radi o Rogićevoj „estradizaciji suđenja”. Radi se o legitimnom interesu javnost pokrenutog, „cirkusom” na suđenju T. Horvatinčiću, iz kojeg je narod napokon shvatio da na hrvatskim sudovima presudu u svoju korist u pravilu ¨ tj. u 90% slučajeva dobiva s stranka s više novca ili s više veza u politici i/ili sudstvu. To je bio razlog zbog kojeg smo mi iz Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere zatražili pristup na suđenje, te uz nas još oko 30 pripadnika inicijative „Sudstvom ogorčeni građani RH” na čelu s gđom Gordanom Šprajc (4000 članova), te inicijative: „Vrijeme je da narod kaže: „Dosta!”” (34.000 članova) s Robertom Piplovićem na čelu, a koji su oboje za medije dali izjave i koji su zabilježeni na reporterskim fotografijama prije i nakon suđenja.
Što se tiče pozivanja sutkinje Nižić Peroš na predsjednika Vrhovnog suda RH i njegovu izjavu, koja zapravo i nema veze s ovim slučajem, smatramo da se radi o neprimjerenom, ali i neukusnoj manipulaciji, jer upravo gospodin predsjednik Vrhovnog suda ima sina koji je pravosudni djelatnik Županijskog suda u Zagrebu, pa bi upravo on mogao biti jednako tako dobar primjer nepotizma u hrvatskome pravosuđu, kao što su to i konkretni primjeri o kojima govori sudac Rogić.
Što se tiče napada sutkinje Nižić Peroš na nazočne novinare, kojima je pripisala da: „pojedini mediji prenose mišljenja i ocjene samo nekih zainteresiranih strana u ovom postupku, pri tome prešućujući zakonske odredbe i odlučne činjenice”, valja kazati da su nazočni novinari pretežito prenosili iskaz JEDINE stranke u postupku koja se pojavila na sudu, obzirom da tužiteljica, sutkinja Ivana Klišmanić uopće nije pristupila na navedeno ročište, te da to nije učinio čak niti njezin punomoćnik odvjetnik Zoran Mimica, nego tek njegov zamjenik Hrvoje Bralić, pa novinarima doista i nije za zamjeriti što ih iskazi zamjenika zamjenika stranke u postupku ne zanimaju, tim više što se u iskazu tog zamjenika zamjenika nije radilo ni o kakvim „odlučnim činjenicama” nego o pukim, ničim argumentiranim, načelnim opovrgavanjima i općenitim negacijama, te čak, nažalost, i o implicitnom traženju odvjetnika Bralića da sud sucu Rogiću zabrani da se brani(!), na što je Rogić, kako se vidi iz i zapisnika, upozorio sud riječima: „Ako će mi se stalno govoriti da ja klevećem tužiteljicu, neka mi se zabrani da govorim u ovom postupku i onda ću ja šutjeti, i neka se tako donese odluka.”
Inače, valja napomenuti da je otac tužiteljice sudac drugog stupnja, muž odvjetnik, brat sudski vještak, pa je optužba sutkinje Nižić Peroš da „sudac Rogić tvrdnjama o navodnom nepotizmu u hrvatskom pravosuđu ruši ugled i dostojanstvo svakog suca, pa i pravosuđa u cjelini” zapravo laž, jer je sudac Rogić iznio samo egzaktne materijalne činjenice, koje tužiteljica čak uopće niti ne negira!
Na koncu ono najvažnije: potpisavši se na svoje pismo medijima kao predsjednica Udruge hrvatskih sudaca – ogranak Zadar, sutkinja Jadranka Nižić Peroš nije samo oklevetala suce i udrugu te zloporababila službene ovlasti, nego i izvršila pritisak na pravosuđe, jer je (lažno) prikazala da su svi zadarski suci protiv suca Rogića koji govori istinu, čime je napravila najveći praktično mogući pritisak na predmetnu sutkinju tj. višu sudsku savjetnicu Alenku Skubic kojoj je time, kao i sutkinji/sucu koji će potpisivati presudu, javno poručila: „Ako budeš sudila za Rogića, zamjerit ćeš se SVIMA nama.” Riječ je dakle o eklatantnom javnom pozivu na linč suca Rogića i izravnom prejudiciranju presude u tom predmetu, i to od jedne sutkinje!
Stoga na kraju samo možemo zaključiti da se nakon ovakvog demagoškog javnog istupa sutkinje Nižić Peroš nažalost moramo složiti s konstatacijom uglednoga „Večernjeg lista” s kraja siječnja ove godine, da je hrvatski pravosudni sustav „zao” i da je država s takvim sustavom „nakaradna” što je jedno i drugo istaknuto na čak 2 mjesta u istome članku.
Navedene manipulacije nažalost nepobitno dokazuju da je tome uistinu tako.
Ante Vranković
Udruga za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere
koordinator
