U posljednjem izdanju HRT-ove razgovorne emisije U svom filmu, koju uređuje i vodi Tončica Čeljuska, gostovala je poznata hrvatska pjevačica Doris Dragović.
Prisjetila se ključnih trenutaka svoje karijere i izazova koji posao poput njezina podrazumijeva te otkrila kako unatoč činjenici da i sada puni dvorane i trgove nikad nije osjećala slavu. „Ne osjećam se kao diva. Ja sam sebi uvijek ista, ona koju vidim prvu ujutro u ogledalu kad se probudim. A to baš i nije neka scena, moram priznati. Kako godine prolaze, sve mi dođe da pozdravim tu ženu u ogledalu”, istaknula je Doris Dragović te dodala: „Svi smo mi naplavine rijeke života. Život nas obilježi i dobrim i lošim. Ja volim ožiljke – oni svjedoče o bogatstvu, a ne o oštećenosti. Ti nas ožiljci oblikuju, daju nam ideju kako drugi put riješiti neku situaciju.”
Doris Dragović u emisiji je priznala da je na početku karijere bila puna nesigurnosti i strahova, bez ikakve ideje o tome da bi mogla biti na sceni i pjevati, no tijekom godina se promijenila. „Od osobe pune straha i nesigurnosti polako sam se mijenjala prateći tuđe refleksije. No, danas sam sasvim drukčija jer znam da je jedino mjerilo svega isključivo u samome sebi”, odgovorila je Tončici Čeljuski. Prisjetila se i početka karijere, kada ju je Tedi Spalato nagovorio da s njim ode na audiciju za pjevačicu popularnoga glazbenog sastava More: „Ja ne bih nikada sama krenula tim putem da Tedi Spalato, koji mi je bio kao brat, zbog te naše bliskosti nije bio uporan i nagovorio me”, istaknula je te priznala da je koncerti sve više iscrpljuju: „Da, koncerti me iscrpljuju jer je davanje veliko, a moje zalihe nisu velike, pa se onda nekako ispušem malo. Zna biti svega – i viroza, i temperatura, i pada imuniteta, pa boli ovo, boli ono, ali ništa zato”, izjavila je Doris Dragović.
Na pitanje kako se nosi sa starenjem i s vremenom koje prolazi, odgovorila je kako voli svoje godine. „Ja volim to što imam 56 godina, to je moj dar, moj ukras, nešto što je trebalo doživjeti i proživjeti. Ja sam zahvalna na svakome ožiljku, sve nas to oblikuje, sve je to naše bogatstvo. Ne razmišljam o starenju, razmišljam o skupljanju, koliko mnogo toga imam. Kako mnogo emocija, događaja. Doživjeti to toliko je bogatstvo, a u isto vrijeme toliko rijetko. Kada stanem pred tisuću ljudi, moja je namjera obratiti se svakomu od njih”, izjavila je Doris Dragović te otvoreno progovorila i o svojoj vjeri u Boga.
„Ja jesam vjernik. Kad kažem vjernik, to podrazumijava riječ vjera. Međutim, ja sam doista imala vrlo konkretnu božju podršku u trenutcima kad mi je znalo biti teško, kada sam znala biti izrazito neodlučna, jer neodlučnost je također velika težina, i to smo svi iskusili. Tada sam znala zavapiti: „Bože, daj pomozi, riješi, šapni.” I znao je šapnuti. Znao me podržati, dati rješenje”, izjavila je Doris Dragović.
