Povodom nove 2017./2018. pastoralne godine u Zadarskoj nadbiskupiji koja je kao Godina očinstva i majčinstva posvećena obiteljskoj tematici, zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je poruku svećenicima, redovništvu, vjeroučiteljima i katehetama Zadarske nadbiskupije, u pisanoj preporuci i kao poticaj na susretima koje su ostvarili u zajedničkim pastoralnim prigodama.
Nadbiskup Puljić ih potiče da svoje djelovanje usmjere zauzimanju za povratak zajedničke obiteljske molitve između roditelja i djece.
„U sklopu pastoralnog plana za 2017./2018., okvirna tema naših susreta u župama je „Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja”. Ne samo kao priprema za nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u rujnu u Solinu, već općenito, rad s obiteljima za nas je pastoralni kruh svagdašnji. U tom vidu osmišljene su i mjesečne svećeničke rekolekcije, a trebale bi biti i župne i dekanatske obnove te naši regionalni susreti na hodočasničkim svečanostima” kaže mons. Puljić, ističući da mu se „čini vrlo urgentnim i važnim uvoditi obitelji u liturgiju molitve. Za to smo im potrebni mi svećenici, redovnici, katehete koji će ih u tome poučiti, potaknuti, podržavati i uvoditi. Uz katehetske teme, nagovore i propovijedi o obiteljskoj problematici, valja nam se potruditi i uložiti dodatni napor da pomognemo ljudima otkriti ljepotu i važnost zajedničke molitve. Blagoslov obitelji dobra je prigoda uvidjeti gdje bi se moglo započeti s praksom večernje zajedničke molitve. Kao priručna pomoć može poslužiti i prigodni molitvenik s kratkim tumačenjem dijelova svete mise koji je tim povodom tiskala Zadarska nadbiskupija. Obitelji ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika mogu također biti dobar povod da ih se ne samo pouči u vjeri, nego i uvede u obiteljsku liturgiju molitve” poručuje nadbiskup Puljić i poziva svećenike da obiteljima pomognu vratiti „nešto što je, nažalost, zamrlo zbog brzine života ili televizije koja se negdje tako uselila u naše domove, da je postala katedra. Izgubilo se ono što je bit svake obitelji i zajedništvo vrhunskog dosega, a to je zajednička molitva. Moli se privatno, odvojeno, svatko za sebe. Ali budućnost naših obitelji i naroda je vratiti liturgiju u obitelj” ističe mons. Puljić.
Napominje da se s nostalgijom sjeća dana kako nije bilo večeri, a da se u obitelji nije zajednički molilo. Svakom djetetu baš i nije prihvatljivo moliti svaku večer. Ali to uđe, zaživi i postane sastavni dio obiteljskog zajedništva. „To je čežnja ljudske duše, čežnja čovjeka. I ništa mu ne oduzima, samo ga obogaćuje. Kao odgojitelji drugih u vjeri, svećenici i katehete, pozvani smo učiniti nešto u tom području. Pozivam svećenike neka pomognu, neka dođu u obitelji. Ne možemo to silom, nego, u pozitivnom smislu, „zaraziti” roditelje, pokazati da je tako lijepo moliti zajedno. To može biti terapeutski i duhovni čin. Molitva po svojoj nadnaravnoj i božanskoj snazi može jako puno pomoći pojedincima i obitelji” ističe zadarski nadbiskup i napominje da se obiteljski način života ravna načelom boljitka za druge.
U tom smislu, mons. Puljić pohvaljuje molitelje koji molitveni čin učine kreativnim, stvaralačkim. No, ističe da bi u obiteljskoj molitvi trebalo zadržati i tradicionalni način molitve. „Može se i u molitvi kreativno stvarati. Ali, izmoliti Oče naš, Vjerovanje, neku zajedničku molitvu. Dobro je povezati kreativnost i tradicionalni način. Ali mi smo zaboravili standardno. Svi učimo hodati. Kreativci uče i sportom se baviti. Ali, najprije svi i primarno hodamo. Molitva je jedno, rekao bih, „normalno hodanje” poručuje nadbiskup Puljić. Potiče vjeroučitelje i katehete da pomognu župnicima i stave im se na raspolaganje u tom smislu. „Ako u tvojoj obitelji nema molitve, ti to učini. Muže, ženo, djeco, hajdemo se pomoliti. To spada u opis našeg radnog posla. To je kruh naš svagdašnji. Obnova Crkve, naroda i društva počinje s obnovom obitelji i osobnim posvećenjem svakog njenog člana. Povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Stoga je obitelj u središtu Božje pozornosti. Ona je u središtu i crkvene brige i skrbi. Ona je, konačno, i u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno” upozorava mons. Puljić.
Podsjeća kako je i sv. Ivan Pavao II. u tom vidu pisao o objektivnoj „zavjeri protiv života” u koju su uključene i međunarodne ustanove te je isticao da nam je potreban oprez, mudrost i odvažnost.
Nadbiskup kaže da je obitelj važna za pojedinca, cijelo društvo i za Crkvu te joj je potrebna svestrana pomoć na društvenom, moralnom i crkvenom području. „Isus Krist se svojim utjelovljenjem i dolaskom u obitelj sjedinio sa svakim čovjekom i sa svakom obitelji. Svjesni kako pastroralna djelatnost ima prave koristi ukoliko naše zauzimanje prati duh molitve u obiteljima, pozivam očeve i majke, obitelji i djecu neka ne zaborave svoj molitveni odnos i razgovor s našim Ocem nebeskim. Projekt obiteljskog zajedništva uručen je razumu i srcu, slobodi i odgovrnosti supružnika. Blagoslov što ga svećenik podjeljuje u prigodi vjenčanja nije darovan jednom zauvijek. Njega valja svakog dana moliti i isprositi. Molitva je jednostavan način da se Sin Božji nastani među supružnicima i bude njihov trajni suputnik koji će ih blagoslivljati. Ta obećao je biti tamo gdje su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime (Mt, 18,20). Molitva učvršćuje duhovni sklad obitelji i pridonosi njenoj sigurnosti i stabilnosti. Neka to bude naša zborna molitva koja neka se protegne na sve obitelji u nadbiskupiji, neka obuhvati one koji su sretni i bez problema, kao i one koji pate i trpe zbog poteškoća i pogibli kojima su izloženi. U zajedništvo molitve uključujemo i one koji su doživjeli obiteljske brodolome. Nikoga ne isključujemo. Neka se svi osjete zagrljeni molitvenom ljubavlju i brigom svoje braće i sestara” poručuje mons. Puljić uz Godinu očinstva i majčinstva u Zadarskoj nadbiskupiji.
