Povodom Kraljice mira koja se svečano obilježava na zadarskim Stanovima, zadarski književnik Ferdinand Perinović uputio nam je pismo koje donosimo u cijelosti:
Kraljica mira na Stanovima slijednica je Gospi od Varoša (Domina pacis)
Stanarci, potomci starih Varošana ove će godine proslaviti 450 godina veličanstvene procesije koja je ikada održana u Zadru, a organizirala ju je Bratovština težaka 12. studenog 1567. godine radi preseljenja ikone Gospe od Varoša s oltara crkve sv. Mateja koja se nalazila u varošu sv. Martin ( varoš sv. Martin obuhvaćao je današnji prostor Perivoja Vladimira Nazora i Ravnica, srušen je zbog izgradnje novih zidina a Varošani su preseljeni na prostor današnje Citadele) na glavni oltar crkve sv. Stjepana u Gradu (2008. godine, povodom 500.-te obljetnice od rođenja književnika Petra Zoranića dr. sc. Joško Belamarić iz DA Split i akademik Slobodan P. Novak u dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru nadahnuto su opisivali ovu najveću procesiju u Zadru kojoj je na čelu bila ikona Gospe Varoške). Tako je današnja crkva sv. Šimuna od 1567. do 1632. godine bila posvećena Gospi od Varoša.
Povjesničar (ili onaj koji proučava prošlost kao ja) istražuje činjenice da bi u njihovu slijedu prepoznao stanovitu zakonomjernost. S jedne strane povijest se čini kao ocean kojim se opija samosvijest, s druge strane ona je more u čijim valovima tonu pojedinačne zablude. Povjesničar ne istražuje povijest zbog nje same nego zbog suvremenosti; zato da bi u vremenski zatvorenim ciklusima sjedinio prošlost i sadašnjost sažimajući ih u onoj točki u kojoj se vrijeme identificira kao ljudsko iskustvo. Ne traga se za onim što je prošlo u prošlosti, nego za onim što je u njoj sadašnje i akutno.
Do polovice 19. stoljeća stanovništvo na Poluotoku i Stanarci uvijek su pripadali gradu Zadru. Do 1632. godine Stanarci ( njihovi preci Varošani) pripadali su Župi sv. Stošije, od 1632. do 1953. Župi sv. Šimuna, od 1953. do 1983. Župi sv. Ivana, a tek 1983. godine izgradnjom crkve na Stanovima Stanarci su dobili svoju Župu Kraljice mira koja je slijednica Gospe mira ( Domina pacis), to jest Gospe od Varoša. Zadarska nadbiskupija trebala je stanarsku crkvu posvetiti Gospi mira, tj. Gospi od Varoša, koja je bila zaštitnica Stanaraca još iz vremena kada se njezina ikona nalazila na oltaru crkve sv. Mateja u varošu sv. Martina. Ikonu (triptih) Gospe od Varoša koja je do nedavno krasila pomoćni oltar crkve sv. Šimuna bilo bi logično i pravedno postaviti tamo gdje pripada, tj. na oltar stanarske crkve.
Poznato nam je iz geometrije da pravac određuju najmanje dvije točke. I za određenje pravca naše budućnosti, kao i za svako planiranje, potrebne su nam najmanje dvije točke. Jedna točka tog našeg pravca je sadašnjost, koja nam otkriva gdje smo. No, pravac naše budućnosti koji bi nam trebao pokazati kuda ćemo, ne možemo odrediti ako ne znamo odakle smo, to jest ako ne poznamo, ili ne poznamo dovoljno, našu prošlost, sve ono što su naši preci ili mi u prošlosti proživjeli, uradili i stvorili. Na žalost, danas domoljublje nije u modi, konzervativni pristup također, ali bez osvještavanja tradicije, bez njegovanja baštine, bez spoznaje o nacionalnim vrijednostima u Hrvata nema ni nas – ovdje i sada. Kako to ponovno ustanoviti kao kvalitetu koja se poštuje? Čovjek je istodobno i subjekt i objekt prošlosti: povijesno je zbivanje i psihološki proces, ono se odražava u pojedincu kao svjetlo u kapi vode. Zbog toga što ignoriramo našu povijest, naše stoljećima stvarano bogatstvo, mi živimo u sadašnjosti i budućnosti bez vrednota. Kada je papa Ivan Pavao II. bio jedanput na Siciliji, u susretu s mladima istaknuo je ovu misao: “Mladosti moja, tko nema prošlosti, nema ni budućnosti”. Zato je potrebno proučavati svoju prošlost, biti objektivni, voljeti je.
Stanarci stari i novi i njihovi preci Varošani zaslužili su da gradska vlast izgradi na Stanove više javnih objekata (dječji vrtić) za potrebe Stanaraca, kao i to da se ikona Gospe mira (koja se do nedavno nalazila na bočnom oltaru crkve sv. Šime, pitanje je zašto je nestala) ili njezina replika smjesti na oltar njezine slijednice crkve Kraljice mira na Stanovima kako bi one koju je pohode podsjetila na sedam stoljeća dug križni put i nacionalni ponos Stanaraca i njihovih predaka Varošana i to iz osnovnog razloga, da kada jednog dana netko strani ugleda sve ono što slijepe oči naše skrbi nad baštinom ne vide (ova konstatacija vrijedi manje više za cijelu Hrvatsku)doći će stvarni kraj iluziji da smo zadarski baštinici i da je ova naša djedovina, naše trajno vlasništvo. Nešto u čemu će osim nas uživati, biti ponosni i naši potomci i potomci naših potomaka. Vjerojatno će se ova prebogata ostavština jednim potezom ovrhe, rasprodajom ili kolektivnim zaboravom pretvoriti u tuđe dobro, tuđu djedovinu. Nadolazeća proslava blagdana Kraljice mira na Stanovima bila bi prigoda da se Stanarci sjete svojih predaka i da zapjevaju svoju preko 200 godina staru himnu «Premilena Domovina» kao i da iniciraju postavljanje ikone Gospe mira na oltar njihove crkve Kraljice mira, jer ona simbolizira povijesnu činjenicu da su Stanarci mnogo prije boravili u Zadru nego što je nastala gradska četvrt Stanovi.
