Akcija mladih i MOST nezavisnih lista u Zadru pridružuju se prosvjedima protiv Zakona o koncesijama koji se nalazi u proceduri donošenja u Hrvatskom Saboru.
U priopćenju za medije, kojeg potpisuje Marjana Botić, iznose razloge protivljenja takvom Zakonu:
Zakon o koncesijama protiv kojeg se jučer po otocima i obali, a danas 19. lipnja se prosvjeduje ispred Sabora na Markovom trgu u Zagrebu, zakon je iz kojeg bi se po uzoru već u prvom čitanju navedene izuzete šume, trebalo odmah i neizostavno izuzeti pomorsko dobro, vode i rudna bogatstva.
Hrvatske šume nisu ništa vrijednije od pomorskog dobra kao općeg dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku ili od voda čije se koncesioniranje već pokazalo lošim primjerice kod davanja koncesija Agrokoru gdje se zloupotrebom koncesija crpe puno veće količine od onih koje su u koncesiji. O naplati koncesije za otok dan istom tom Todoriću vlasniku Agrokora u koncesiju nećemo ni pričati jer ne znamo zašto dug za neplaćenu koncesiju nije odmah od strane Porezne uprave sudski naplaćen kako se to radi nama „običnim smrtnicima” za puno manja dugovanja recimo za porez na automobil.
Ono što dodatno „bode oči” je da bi se prema novom Zakonu o koncesijama takve zloupotrebe koncesija trebao kontrolirati ministar financija u našem slučaju to je ministar Marić povezan sa svim tim dubiozama oko navedenog primjera koncesioniranja kod tvrtki i vlasnika Agrokora na sve moguće načine.
Taj se ministar također jučer obratio narodu koji prosvjeduje sa dosadašnjom tipičnom hrvatskom maglom da se Zakon mora donijeti jer tako traži EU (?!) i da kasnimo, bla,bla…. Od suverene države kakva bi Republika Hrvatska trebala biti nitko pa ni EU ne diktira pravni okvir kojim će uređivati svoje unutarnja pitanja, a osobito ne ona koja se odnose na opća dobra pod posebnom zaštitom same Države.
Sam Zakon o koncesijama potpuno je ponavljamo neprimjeren čak i za javna dobra kao što su primjerice ceste, a za opće dobra kao što su vode ili pomorsko dobro apsolutno je izigravanje Ustava Republike Hrvatske i kršenje ustavnih prava građana Republike Hrvatske na slobodno korištenje takvim dobrima. Ovim prijedlogom Zakona o koncesijama davatelj koncesije sam objavljuje obavijesti o namjeri davanja koncesije na način i vrijeme koje sam propisuje, a studiju opravdanosti izrađuje bez participacije građana bez obzira radi li se o javnom ili čak općem dobru!!
U gospodarskom smislu to je oduzimanje razvojnih mogućnosti građanima odnosno lokalnoj samoupravi jer je preskočen prvi korak: obavijest se ne mora naslanjati ni na kakav razvojni program općine/grada ili županije, ne spominje se prostorni plan ni turistički master plan niti išta slično. Takvih dokumenata svaka jedinica lokalne samouprave ima u izobilju i trebaju služiti kao temelj za odlučivanje o javnom dobru. Štoviše, davanje koncesija treba proizlaziti iz takvih dokumenata. U ovako zamišljenom koncesionaranju, građana naprosto nema.
Zakon o koncesijama ovako zamišljen je zakon koji regulira pitanje ugovornih odnosa prvenstveno gospodarske prirode i njime je nadzor provedbe vršenja koncesija dan ministarstvu financija! Ne regionalnoj samouprave, ne jedinicama lokalna samouprave nego jednom ministarstvu i to onom financija; gdje su prostorni i gospodarski planovi, gdje je zaštita interesa građana za opće dobro?! Nema. Samo financije. (I to je pitanje čije financije, jer je evidentno da se kroz cijelo vrijeme postojanja Republike Hrvatske ne štite financije svih građana nego samo nekih povlaštenih, dok se „obični građani” ovršuju za minorne iznose i to bez problema na jedinoj nekretnini koju imaju).
Da se vratimo na opća dobra i njihovo koncesioniranje: postoje zakoni kojima se koncesioniranje, što znači davanje u gospodarsko korištenje, do sada reguliralo i regulira i to upravnim odnosima. Nema potrebe da se uvodi kolizija pravnih odredbi takvih zakona, recimo Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakona o koncesijama koji istu stvar različito uređuju jer se time dodatno onemogućava gospodarsko korištenje takvih dobara poštenim normalnim ulagačima i unosi dodatne pravna nesigurnost. Zaštićeni su samo oni povlašteni „investitori” i to smo u Hrvatskoj već mnogo puta vidjeli.
Zato je dužnost građana Republike Hrvatske da pomorsko dobro, vode, podmorska i ostala rudna bogatstva…odnosno opća dobra koja su navedena kao dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku traže da tako i ostane, da se reguliraju posebnim zakonima koji već postoje, a ne im nametati njima neprimjeren Zakon o koncesijama i da se na taj način poštuju naša prava kao suverenog i odgovornog naroda. Dužnost je svakog građanina, a posebno onih izabranih u predstavnička tijela Republike Hrvatske, napose u Hrvatski sabor, štitit interese hrvatskog naroda kao nositelja suvereniteta kojeg se sukladno tome itekako treba pitati kako će se njegova dobra koristiti, na koji način, na koji vremenski period, a ne da se takve „sitnice” prepuštaju Zakonu o koncesijama i sličnim, te ministrima kao što je debelo kompromitiran ministar Marić. Interesi hrvatskog naroda i njegovo mišljenje su iznad svih takvih financijskih pojedinačnih interesa.
