Zadarski koroničar Ferdinard Perinović uputio je na adresu redakcije portala 057info dopis u kojem govori o povezanosti zadarskog zaštitnika sv. Zoila s Uksrsnim blagdanima, bogatima i siromašnima, liječnicima u politici.
Njegov dopis prenosimo u cijelosti:
– Sveti Zoilo, zaštitnik siromašnih Zadrana i najomiljeniji zadarski svetac u Zadru se štuje od 7. stoljeća.
Stara tradicija u Zadru do 1920. godine bila je, da u procesiju za Veliki Petak sirotinja nosi kipić sv.Zoila kako bi upozorila bogate vjernike na Isusa, na njegovu patnju i brigu za siromašne.
Nedavno je papa Frane kazao:” Crkva treba otvoriti vrata siromašnima. Mjesto Crkve je mjesto siromaha”. A istina je, da su crkve gradili bogati za bogate, ne za siromahe, što je razlog da svetom Zoilu, siromahu i beskućniku, nebeskom zaštitniku siromašnih Zadrana i najomiljenijem zadarskom svecu zaštitniku nije posvećena nijedna crkva u Zadru, u koju bi ulazili siromasi kojih je uvijek bilo najviše.
„Sirotinjo i Bogu si teška” nije fraza ateista ili agnostika nego baš kršćana. Predstojeći, najveći kršćanski blagdan Uskrs je prigoda da u nama uskrsne dobrota prema bližnjima, prema nezaposlenima, prema našim unucima, mojih je petero, prema siromašnima, da nam uskrsne ona dobrota koju smo naslijedili od naših predaka.
Danas Hrvatska (Zadar) je s domoljubnim mentalitetom postala neželjena baština koja gubi potomke onih koji su je stvorili. Ne gubi se samo kulturna baština i tradicija, nestala su i poduzeća s domoljubnim mentalitetom. Hrvatska (Zadar) ima najizraženiju stopu nejednakosti u Europi mjerenu Ginijevim koeficijentom (Ginijev koeficijent kod kojeg 0 predstavlja potpunu jednakost, a 1 nejednakost) i jednu od najvećih koncentracija financijskog vlasništva u najmanjem postotku stanovništva. Nas nekoliko zadarskih kroničara se danas na Kalelargi samo došaptavamo. Izgubili smo energiju da vrištimo. Već duže vrijeme smo u duhovnoj recesiji. Koliko god nas je domovinski rat ojačao, još više nas je oslabio imovinski rat. Nema nam povratka.
I lijeve i desne stranke bezosjećajno guraju doktore za gradonačelnike ili župane. A zašto doktori srljaju u politiku? Naporno se školuju. Rade posao koji je cijenjeni. Gospodari su tuđih života. A onda kada vide kamere, zaboravljaju dosta toga. U crkve ulaze da bi se dodvorili i bogatima i siromasima. Siromasi imaju jednako pravo glasa kao i bogati. Pitanje je zašto i oni glasaju da im doktori i doktorice postanu gradonačelnici ili župani u vrijeme, kada je oko 5000 hrvatskih liječnika napustilo Hrvatsku, i kada u pravilu najviše strada sirotinja. Bogati će se ionako snaći.
Čovjek je racionalno biće, biće koje na tržnici koristi cost benefit logiku (povoljan omjer koristi nad troškovima), što znači da čovjek kupuje poljoprivredne i druge proizvode s istom kvalitetom za što niže troškove. Znači ne bira prodavače, nego proizvode. Obratno se ponaša kada glasuje. Bira onog političara koji prodaje veću maglu. Zašto glasa za one kandidate koje će mu povećati troškove-više čekanja u ambulanti, klinici ili odlazak u Benkovac na ginekološki pregled, jer se njegov doktor uhljebio u gradskoj upravi. Zašto doktori bježe iz bolnica? Zato što su na radnom mjestu došli do točke vlastite nesposobnosti koja ih ograničava u napredovanju u svojoj struci, da se bave medicinskom znanošću, da otkriju nove metode liječenja. Oni sposobniji i pošteniji napuštaju Hrvatsku, oni drugi izlaz vide u politiku, koju ne mogu tako dobro obavljati kao u ambulanti, a politika ih može vrlo brzo potrošiti.
Zadrani ko Boga vas molim
Vratite doktore na staro mjesto
I biti će mi lakše
Ne glasujte za stranke
Ni lijevo ni desno
Glasujte za naprijed
Glasujte za mlade
Poznato nam je
Da mladi najviše ginu
U obrani Hrvatske
Sretan Uskrs
Ferdo
