U redakciju nam je stiglo priopćenje Ante Rubeše, gradskog vijećnika iz Akcije Mladih, u kojem se osvrće na nedavno najavljenu obnovu atletske staze i igrališta na Višnjiku, vrijednu 3,5 milijuna kuna.
Priopćenje donosimo u cijelosti:
U četvrtak 17.11.2016. ukazali su se vizionari sa Višnjika kako bi obmanuli javnost i predstavili svoj lucidan plan uništenja jedine rekreacijske oaze u našem gradu. U proročanstvu s Višnjika najavljuje se obnova atletske staze sa šest traka kako bi se mogla održavati međunarodna natjecanja?!? Činjenica je da je za bilo kakvo ozbiljno atletsko natjecanje a pogotovo međunarodno potrebno imati devet staza za koje vizionari s Višnjika tvrde da nema mjesta. Svatko tko uzme metar i ode na Baninu može se uvjeriti da tamo ima mjesta za još tri staze.
Na barutani se najavljuje izgradnja osam nogometnih terena i “prava” atletska staza sa devet traka. Svako razuman bi se zapitao zašto netko obnavlja “falšu” atletsku stazu preko koje će u sljedećoj fazi napraviti nogometni stadion, a onda će 50 metara dalje napraviti pravu atletsku stazu sa osam nogometnih terena?!? Pa tko bi normalan preko milijun kuna nove staze za dvije godine radio nogometni stadion? Vizionar u proročanstvu ističe da je razgovarao sa atletičarima i atletskom strukom te mnogim “atletskim ljudima”, koji su mu poslije isplate usluga amenovali cijelu viziju. Atletski savez očito je krenuo stopama HNS i HKS pa i HRS koji su se od sportskih saveza preoblikovale u mafijaške kartele, pa daju suglasnosti onome tko više plati. To Vam je isto kao da košarkaši kažu da na košarkaškom igralištu nisu potrebna dva obruča ili da nogometaši mogu igrati međunarodne utakmice na jedan gol.
Dalje u viziji stoji da će se dva rukometna, dva odbojkaška i dva teniska igrališta uništiti i pretvoriti u terene za mali nogomet. Zašto je mali nogomet bitniji od svih ostalih sportova? Što ćemo sa zgradom preko koje u viziji prolazi trim staza a u kojoj se nalaze Privatna škola i dječji vrtić Radost. Koliko će ŠC Višnjik naplaćivati Privatnoj osnovnoj školi, Sveučilištu u prizemlju te zgrade i DV Radost i tko će to platiti? Je li su ti subjekti uopće u Ugovoru o prijenosu prava građenja (njihove prostorije su obuhvaćene katastarskom česticom koje su u Ugovoru). Kolika će biti tarifa za klubove koji koriste prostore non-stop (sve udruge iznad vrtića, Judo klub, BK Diabolik). Tko će plaćati režije? Ako najam bude minimalan, a režije veće od najma, neko će svjesno poslovati sa gubitkom. Zašto Gradske vlasti smatraju pametnijim trošenjem novca poreznih obveznika plaćajući najam, kad bi uz dobru pripremu mogle taj novac potrošiti na uređenje igrališta. I još puno konstruktivnih i razumnih pitanja se tu postavlja ali kao odgovor Nostradamusa s Višnjika, mi građani dobivamo samo destrukciju, vrijeđanje i obmanu. Tako se kroz cijelo proročanstvo stječe dojam kako će nam to sve biti dostupno i besplatno što je jedna obična notorna laž.
Da bi mi to sve mogli koristiti “mukte” priječi nas nepoznanica za zadarske vlastodržce koja se zove ZAKON, koji kaže da tvrtka koja se nalazi na slobodnom tržištu ne može davati i pružati usluge besplatno. Ako se ikada pitalo nas građane mi smo htjeli da se to sve obnovi puno prije ali uvijek smo dobili isti odgovor nema novaca, pa se pitamo otkud sad novci. Nije valjda da nam je ostalo nešto od Kneževe palače jer je “avangardni” izvođač koristio blato umjesto betona. Mi želimo da Banina postane atletsko središte sa svim popratnim sadržajima za koje ima mjesta, želimo da se obnove košarkaška, rukometna, odbojkaška i teniska igrališta. Želimo da se napravi pravi rekreacijski centar, a nogometni kamp da se u cijelosti izgradi na Barutani. Mišljenja smo da je Banina najdragocijeniji prostor za sve rekreativce našeg grada i naša je dužnost braniti ga svim raspoloživim sredstvima. Za to su nas zadužili naši Branitelji. Bojimo da je uređenje na ovakav stupidan način i sa ovako nekompetentnim i malignim ljudima samo pakleni plan da se cijeli kompleks odvede u stečaj, te da se onda po dobrom starom scenariju proda za Judine škude. A da se to spriječi smo spremni ići do kraja, pa što god to značilo.
