„Prvostupanjska presuda Haškog suda Vojislavu Šešelju ne doprinosi stabilizaciji, katarzi pomirenja, nego će stvoriti dodatne napetosti. Žao mi je što odgovorni u Srbiji to ne shvaćaju. Presuda baca mrlju na Haško sudište, umanjuje njegov ugled i biva nevjerodostojan. Žao mi je da sud nije bio vjeran pravnim principima i što se politički opredijelio” rekao je predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, komentirajući hašku presudu Šešelju u razgovoru za HKR u petak 1. travnja.
Takva je presuda i nadbiskupa iznenadila, ali znao je da kao politički sud „ne sudi po činjenicama i pravnim kriterijima, nego po političkoj podobnosti i političkoj oportunosti trenutka. To ostavlja lošu sliku o sudu, ali to je tako” kaže nadbiskup Puljić. Dijeli mišljenje novinarke Višnje Starešine koja je pratila rad tog suda da je haško sudište prvenstveno političko, a na pravedno sudište. „Gleda političkim očima, političkim mjerilima i političkim opredjeljenjem. U tom kontekstu i ta je presuda čisto politička odluka i političko sudište. Čudim se, međutim, da se toliko čekalo da se hrvatsko sudište probudi. Gledao sam snimke Šešeljeve nazočnosti u Benkovcu i Polači, u zadarskom zaleđu, gdje pred vojnicima bezobzirno i bahato izjavljuje pred crkvom u Polači, koju su četnici do temelja razrušili: “Ovo nije Crkva, ovo je bunker”. Zar to nije predmet za hrvatsko sudište? Tu su očiti dokazi da je kriv. Ne znam je li on bombardirao ili zapovijedao uništenje crkve. Ali, takva izjava je širenje mržnje i zastrašivanje. Čudim se da naše sudište nije donijelo neki pravorijek u tom pogledu” kaže mons. Puljić.
Na pitanje novinarke kako komentira Šešeljevo paljenje hrvatske i europske zastave popraćeno huškačkim govorom, nadbiskup kaže: „Kad čovjek vidi na ekranu kako Šešelj pali hrvatsku zastavu, zastavu Europske unije, čudi me kako u zemlji gdje to čini, u Beogradu, nije bilo jasnih distanciranja od toga. Hrvatska je nezavisna država s kojom Srbija ima diplomatske odnose. Kad pališ njezinu zastavu, to nije samo govor mržnje, već i želja za uništavanjem. On, dakle, želi uništavati. I Europska unija je stvarnost koju on može i ne mora prihvatiti. Ali ona ima svoje zastave, simbole i znakove. Ti su simboli za one koje oni predstavljaju, usudio bih se reći, svetinja. Kad netko pod tim simbolima hoda, on do njih drži. Ako taj simbol pališ, to je u prenesenom smislu riječi najveći izraz želje za uništenjem. A u ratu je uništavao i palio ne samo simbole i zastave, nego imovinu i ljude. Zbog toga je čudno što oni, koji su zaduženi braniti kriterije suda, u dokazima tužiteljstva nisu našli ništa, već ga oslobodili” kaže nadbiskup Puljić.
„Budući da je to prvostupanjska presuda, postoji još uvijek mogućnost revizije” kaže nadbiskup Puljić. Ističe kako „nikada nije decidirano rečeno da u Hrvatskoj i BiH nije bio građanski rat. Nema se petlje reći da je to bila agresija. Nije Hrvatska išla u Srbiju ratovati za slobodu, nego se branila od agresije onih koji su došli u Hrvatsku. Zna se odakle je Šešelj došao. Nije iz Hrvatske. Što je radio u Benkovcu, Polači i Zadru? On je, dakle, uljez, okupator i treba na sudištu odatle poći. To neki ne prihvaćaju jer su još uvijek zaljubljeni u Jugoslaviju i ne mogu prežaliti da je ona nestala. Zbog toga nostalgičari za Jugoslavijom govore o nekom građanskom ratu. Ovdje nije bio građanski rat. Temeljna teza je, Hrvatska je bila napadnuta, okupirana. U Hrvatsku su došle trupe tadašnja JNA koju još uvijek protežira međunarodna zajednica kao snagu koja je trebala spašavati Jugoslaviju. Koji je general, admiral ili neki viši časnik JNA bio osuđen u Haagu? A JNA je najviše kumovala, razarala i huškala. I tu je sva politika haškog sudišta. Bogu hvala što smo, usprkos svega toga, slobodu stekli, zemlju obranili. Naši ljudi koji su u tome sudjelovali u obrani imaju pravo očekivati da se oni koji su počinili zločine procesuiraju” kaže mons. Puljić.
Nadbiskup je poželio da Katolička Crkva u Hrvatskoj i Srpska pravoslavna crkva pomognu svojim narodima. „Bilo bi mi drago kad bismo bili kadri pomoći jedni drugima. Mi smo u službi naroda i nije dobro kad je narod nabrušen netrpeljivošću i mržnjom, kad ga pokreću krivi motivi. Lijepo i dobro što u Hrvatskoj nastojimo razvijati dobre odnose s Pravoslavnom Crkvom. Ivan Pavao II. je već 1994. godine za svoga pastirskog pohoda ponudio lijek pobjede kad nas je potakao na opraštanje. Pravi je pobjednik onaj koji se oslobodi nepotrebnih naslaga mržnje i netrpeljivosti prema drugima” ističe mons. Puljić, dodajući kako u procesu pomirenja Crkva treba dati pozitivan doprinos. „Potrebno bi bilo da i Pravoslavna Crkva u Srbiji nastoji oko pomirenja i smirivanja strasti u vidu katarze. Ljudi očekuju da se čuje njezin glas osude zločinaca i distanciranje od zločina. Jer, zločin je uvijek potrebno dešifrirati, za zločince moliti da se obrate, a žrtve tješiti i pomagati im u njihovoj nevolji” smatra predsjednik HBK.
Iako se ne osjeća kompetentnim prosuđivati haške presude, zadarski nadbiskup smatra kako je ovom presudom poslana „poruka da Drugi svjetski rat nije završio. Ili možda još tragičnije reći, da treći svjetski rat počinje, kako papa Franjo često govori. Naime, iako proces ujedinjenja Europe ide postupno u prevladavanju postojećih podjela, na ovom kontinentu nije bilo rata u zadnjih pedeset godina. Osim u našem slučaju gdje je uz malo više angažmana, Europa mogla spriječiti rat. U tom kontekstu, velika je odgovornost na onima koji donose presude i odluke. Sudac se na sudu mora opredijeliti za istinu, za fakte i činjenice. A ne prema trenutku i političkoj oportunosti. Kakvo je to sudište koje u datom trenutku politički odlučuje? U tom smislu je presuda iznenađujuća a poruka nije pozitivna” kaže mons. Puljić. Smatra da je dobra odluka hrvatskih vlasti da „četnički vojvoda Šešelj nije dobrodošao u Hrvatsku jer je opasan, a to bi bila poruka i onima koji Šešelja u Hrvatskoj favoriziraju”.
Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić na kraju razgovora kaže kako trebamo „zahvaliti Bogu što imamo lijekova koji nam u tome i u svemu drugome mogu pomoći. Nismo ovisni o takvim sudištima, niti naša budućnost ovisi o njima. Šešelj je loša epizoda u našoj povijesti. Imamo sada svoju zemlju, slobodu i šansu razvijati naše mogućnosti. Stoga, radimo na tomu, izgrađujmo pravedno društvo, obrađujmo zemlju, stvarajmo dobre odnose među ljudima. Valja uz to čistiti i memoriju od loših primisli i negativnih osjećaja. Imamo svoja sudišta koja neka vode procese, traže, istražuju i presuđuju. Haško sudište je ponovno bacilo sol na naše rane. Žao mi je što su ljudi opterećeni ratnim traumama, očekuju od Haaga neko”spasenje”. Ma, kakvo spasenje od haškog suda. Nego uzmimo stvari u svoje ruke. I razmislimo kako i što svatko na svom području može učiniti za opće dobro narodu i zemlji”.
