Zašto se Lacić boji izaći pred novinare ako govori istinu?

Agonija najstarije zadarske tvornice Adrija danas je doživjela svoj vrhunac.
Radnici bez plaće i bez posla, obratili su se Sindikatu PPDIV-u koji je organizirao skup na koji direktor Miodrag Lacić i njegov zamjenik Igor Musap nisu htjeli sići kada su vidjeli da su došli i novinari.

Javnost je svjedočila jadu radnika tvornice ribljih konzervi na čiji je adresu danas stigla i sudska ovrha radnica iz Knina koje potražuju 750 tisuća kuna. Nije to bilo drago čuti radnicima zadarske tvornice kojima je i bez tumačenja sindikalista bilo jasno da će oni još teže doći do svoje crkavice.- Za kolovoz sam dobila 1 100 kuna, što ću ja s tim, kazala je najglasnija među njima, kazavši kako još od 2009. godine sluša laži Miodraga Lacića i ipak se nadala kako će biti nešto. Ali nema ovdje više kruha, bila je samosvjesnija druga radnica.
Zašto se Lacić boji novinara ako govori istinu, pitali su se radnici na skupu ispred upravne zgrade s koje se baš tada odlomio i dio kamene skale.

Sindikalisti Šime Orešković i Ivica Blažević, koje su zamolili za pomoć, nisu im dali previše nade. Oni su im tek prenijeli Lacićevu najavu kako će se u ponedjeljak pokrenuti proizvodnja. To što nisu radili u rujnu, koji je inače udarni mjesec u preradi plave ribe, pretvoreno je u godišnji odmor 160 zaposlenika Adrije.
Može se pokrenuti i štrajk, ali najviše je izvjestan stečaj u koji će Adria završiti budući da je predstečajna nagodba ostala slovo na papiru.

Prošlo je već šest mjeseci, ništa se u tom postupku nije pokrenulo. A bez strateškog partnera u Adrij nije moguće čudo. Agonija Adrije s nekakvom proizvodnjom može se produžiti još dva mjeseca, ali kraj je blizu, bili su otvoreni čelnici Sindikata PPDIV-a.

Oni su uputili dopis ministarstvima rada, poljoprivrede, financija i gospodarstva, te upravi Hrvatske poštanske banke upoznajući najveće vjerovnike sa stanjem u Adriji i podsjećajući ih na vlastitu odgovornost za sudbinu zadarskog riboprerađivača.