Dolaze u Hrvatski sabor, no nema ih u sabornici, a gdje se nalaze ostaje zagonetka na koju je teško dati odgovor nakon što se usporedi evidencija o dolascima narodnih zastupnika u Sabor s brojem zastupnika koji sjede na plenarnim sjednicama.
Poluprazne, pa i gotovo prazne saborske klupe postale su saborskom svakodnevicom, jedva dvadesetak zastupnika u “drugoj smjeni”, odnosno popodne i u večernjim satima, saborski su standard.
Rijetke su prigode i teme koje u Veliku vijećnicu privuku većinu zastupnika, nema ih na svečanim sjednicama, nema ih kad dolaze ugledni gosti, pa ni kad se raspravlja o ključnima kadrovskim rješenjima. Potvrdilo se to i u četvrtak kad je na večernjoj raspravi o novom glavnom državnom odvjetniku izbrojeno samo 14 zastupnika. Zasmetalo je to čak i saborskom veteranu Vladimiru Šeksu (HDZ), koji obično ne reagira na takve pojave. Ovdje je 14 zastupnika, tajnica i stenografkinja i mislim da je cijeli postupak ispod razine izbora predsjednika kućnog savjeta, rekao je Šeks.
Nekoliko sati prije, poluprazne klupe dočekale su i predsjednika Senata Francuske Republike Jeana-Pierrea Bela.
Broj zastupnika koji sjede u sabornici očigledno je znatno manji od broja zastupnika koji iskaznicama potvrđuju dolazak u Sabor. Po toj evidenciji, u posljednjih mjesec dana u dane plenarnih sjednica u Saboru se evidentiralo između 108 i 120 zastupnika. Tako je bilo i u četvrtak, evidentiralo ih se 108.
Ne znam gdje su zastupnici, ne viđam ih na hodnicima, a saborski odbori obično ne zasjedaju dok traje plenarna sjednica, kaže laburist Branko Vukšić, jedan od najaktivnijih i najprisutnijih zastupnika.
Nepošteno je i bahato izbivati sa sjednice, trebalo bi kažnjavati one koji ne dolaze, s takvim odnosom potpuno je zaslužena niska ocjena – dvojka, koju Sabor dobiva od građana, kaže Vukšić.
Tražeći odgovor gdje nestaju zastupnici Hina je dobila neslužbeno uvjeravanje da su prazne klupe posljedica toga što velik broj zastupnika istodobno obnaša i gradonačelničku, odnosno dužnost načelnika, pa tijekom tjedna rade u svojim gradovima i selima, a tek petkom, kad se glasuje, dođu u Sabor. No, službene brojke to demantiraju. Naime, samo dvadesetak zastupnika ima takve, dvojne uloge. Osim toga, dobar broj takvih zastupnika redovito je na sjednicama, često se javljaju za riječ, “vidljivi” su.
Većina ostalih pak, osim kod glasovanja, ostaje nevidljivo – čak ih se ne može vidjeti ni u saborskom kafiću, koji je do zabrane pušenja bio najživlje mjesto u Saboru.
