Već sam dao nalog pravnoj službi da stupi u kontakt s Ministarstvom kulture te da sukladno međunarodnim ugovorima vide može li se na temelju novih spoznaja pokrenuti inicijativa za povrat blaga koje je 1944. iz Zadra odneseno u Veneciju.
Istraživanje dr. Antonije Mlikote u tom smislu je hvalevrijedno, jer za te stvari dosad nismo znali. Iako kao gradonačelnik nemam velike ovlasti u rješavanju odnosa između dviju država, želim makar inicirati povratak zadarskih umjetnina. To je najmanje što mogu učiniti jer ništa ne želimo raditi na silu.
Ponos Murana
Naprotiv, mislim da ovo samo može ojačati kulturnu suradnju i prijateljske odnose s Venecijom, odnosno susjednom Italijom – kazao je zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta nakon što je Slobodna Dalmacija prošle nedjelje objavila otkriće zadarske povjesničarke umjetnosti Antonije Mlikote da su 14 sanduka s neprocjenjivim umjetninama iz zadarskog Muzeja sv. Donata Talijani odnijeli iz Zadra tijekom njemačke okupacijske uprave u travnju 1944., a ne prije kapitulacije Italije, kao što se dosad smatralo.
Istražujući izvorne dokumente pohranjene u National Archives and Records Administration u Washingtonu,
Antonija Mlikota je otkrila da su časnici čuvene Robertsove komisije, poznate pod nazivom Monuments man (MFAA), krajem kolovoza 1945. pronašli sanduke s otetim zadarskim blagom u Duždevoj palači u Veneciji.
Operaciju Zara, kao su je nazvali članovi Spomeničke postrojbe, vodio je kapetan Basil Mariott, regionalni časnik MFAA-e, inače engleski arhitekt. Uz njegov nadzor, nekoliko tisuća umjetničkih predmeta iz sanduka je uredno popisano, opisano te 9. rujna 1945. zapečaćeno uz zahtjev da se sanduci što prije vrate u Zadar. No blago nije nikad vraćeno, štoviše, veliki dijelovi zadarskog blaga danas predstavljaju najznačajnije izloške antičkog stakla u Muzeju stakla u Muranu i Arheološkom muzeju u Veneciji.
Miljenko Domijan: ‘Kompenzacija je bila apsurdna’
Da otkriće izvornih dokumenata može biti odličan oslonac za pokretanje novog zahtjeva za povrat zadarskih umjetnina od Italije, mišljenja je i bivši glavni državni konzervator, danas savjetnik u Ministarstvu kulture za spomeničku baštinu,
Miljenko Domijan, pogotovo u kontekstu međusobne suradnje zemalja Europske unije. On upozorava da se kroz poslijeratne reparacije između Italije i Jugoslavije dosta izgubljenog blaga s obiju strana vratilo ili kompenziralo, a među tim “kompenzacijama” navodno je bila i zbirka zadarskog stakla u Muranu.
U zamjenu za tu zbirku Talijani su Zadru ponudili da zadrži četiri velike kamene skulpture rimskih careva, na što su naši pregovarači na kraju, čini se, i pristali. Apsurd takvog dogovora ogleda se u činjenici da su sva ta četiri monumentalna kipa bila iskopana prije Drugog svjetskog rata na području Nina te su nesumnjivo sastavni dio hrvatske kulturne baštine.
– Danas je malo živih svjedoka tih sastanaka koji su se vodili između dviju zemalja tijekom 60-ih i 70-ih godina. Trebalo bi pronaći izvornu dokumentaciju pa vidjeti što je i kako bilo ispregovarano. No i bez toga, u svjetlu ovih novih činjenica, siguran sam da se mogu pokrenuti novi pregovori po određenoj pravnoj proceduri – kaže Domijan.
Talijani sve razumiju
Mišljenje s njim dijeli i dr. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru, gdje bi zadarsko blago u slučaju povratka našlo svoje “prirodno okruženje”. Fadić podsjeća da je s kolegama iz Italije nekoliko puta razgovarao o zadarskom blagu, a jednom prigodom u Veneciji čak su mu i pokazali sanduke u kojima još drže neke dijelove zbirke.
– Velika je stvar u tome što je istraživanje kolegice Mlikote objavljeno kao znanstveni rad i što smo napokon doznali neke činjenice o kojima se samo govorilo. Te su stvari poznate i našim talijanskim kolegama, među kojima postoji razumijevanje da se zadarsko blago treba vratiti, što je logično i opravdano. Naime, zbirka antičkog stakla izložena u Muranu je izvan svakog konteksta jer svi tamošnji predmeti pronađeni su na području Nina, Zadra i Benkovca, odnosno Asserije – kaže Fadić, podsjećajući na činjenicu da je zadarski Arheološki muzej osnovan daleke 1832. i postojao je 88 godina prije nego što su Talijani došli na vlast u Zadru.
Podršku takvom putu do vraćanja blaga, Mlikota je dobila i na nekoliko međunarodnih kongresa gdje su stručnjaci koji se bave izgubljenim umjetninama tijekom Drugog svjetskog rata ostali zatečeni činjenicom da se jedna takva vrijedna zbirka i 70 godina od završetka rata još nije vratila pravim vlasnicima.
– To blago nije ni hrvatsko ni talijansko, nego zadarsko i želim da Zadru bude vraćeno – kaže Antonija Mlikota.
