Dr. sc. Klaudio Grdović, vrsni zadarski urolog i dugogodišnji voditelj Odjela urologije, početkom 2014. godine odlazi u zasluženu mirovinu.
Na kraju radnog vijeka kaže da je teško govoriti o posebnim osjećajima, jer mirovina je prirodni slijed, i čovjek nije rođen kao urolog ili kirurg nego kao čovjek, pa tako treba tako i završiti.
Zadarska urologija pod vodstvom dr. sc. Grdovića razvijala se vrlo uspješno dugi niz godina. Posljednjih godina Odjel urologije je obnovljen i najsuvremenije opremljen, pa je tim dr. sc. Grdovića imao priliku zadovoljiti sve visoke standarde koji se primjenjuju, ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Ovaj vrsni stručnjak o uspjesima zadarske urologije, te svojoj vlastitoj stručnosti nerado govori, pa je malo poznato da je zajedno s kolegom dr. sc. Tomislavom Sorićem znanja prenosio na kolege u Splitu i Zagrebu, što govori u prilog činjenici da je zadarska urologija već dulje vrijeme korak ispred drugih. Također je činjenica da na liječenje na Odjel urologije u Zadru dolaze mnogi pacijenti iz drugih krajeva Hrvatske.
Dr. sc. Klaudio Grdović ne gleda s optimizmom na stanje u zdravstvu pa i u zadarskoj bolnici, te kaže kako bi bolnici, koju napušta, poželio je da se vrati u vrijeme od prije dvije godine.
Dugi niz godina radili ste s pacijentima, doprinijeli ste značajno razvoju zadarske urologije koja je nadaleko poznata. Gdje je zadarska urologija sada i kakav je njezin put dalje, sada kad Vi odlazite?
Mjesto urološke struke u medicini i zdravstvu je značajno tim više što je populacija sve starija i sve su zahtjevniji dijagnostički i terapijski postupci na urologiji. Sigurno da je razvoj naše urologije bio, da tako kažem, primjeren. Dapače, mislim da je ova urologija posljednjih dvadeset godina napravila iskorak u svom radu što se tiče struke i tehnoloških procesa. Mi smo uveli sve najmodernije minimalno invazivne tehnike u operiranju pacijenta, osim transplantacijske kirurgije, mi radimo sve onako kako se to radi u Europi. Ovdje treba spomenuti i najnovije tehnologije poput robotske kirurgije, tzv. “Da Vincijeva” metoda, ali to je stvar koja je kod nas determinirana cijenom i mislim da to neće biti tako skoro uvedeno.
Dosta je donacija bilo na urologiji, pretpostavljam da imate najsuvremenije uređaje s kojima možete raditi i na kojima možete primijeniti znanje i vještine, koje ste Vi i kolege stekli proteklih godina. Kakva je situacija sada?
Tako je, struku ne prati samo napredovanje u znanju i kirurška spretnost, nego tu postoji i značajna tehnološka napredna pratnja, dakle instrumentarij i pomagala koja su po svojim cijenama skupa. Hvala privrednicima, mi smo u okviru donacijskih ciklusa uspjeli za urologiju nabaviti najmoderniju aparaturu koja danas zapravo postoji, i aparat za vantjelesno razbijanje kamenaca i aparatura za laparoskopske procedure. Jednako tako smo na jedan relativno zavidan nivo uspjeli podići sam komfor pacijenata, dakle preuredili smo odjel, napravili smo operacijski trakt koji je najmodernije opremljen.
Je li vam situacija u zdravstvu, pa i ovaj štrajk pokvarila taj neki osjećaj nakon dugogodišnjeg rada, koji ste možda mogli ponijeti u mirovinu kao liječnik?
Sigurno da su ovi događaji vezani za štrajk ili za obustavu rada, da su žalostan kraj jedne karijere, ne mislim samo na moju, nego i na karijere mnogih mojih kolega, koji su također radili i davali značajan doprinos napretku medicine u Zadru. Jasno da ove intervencije države u zdravstvu nisu sretne ni dobre za nas. A što se tiče štrajka i odredbi zakona o radnoj obvezi, mislim da je to sve skupa žalosno.
Gdje vidite izlaz iz današnje situacije?
Ne vidim.
Što se tiče zadarske bolnice, što možemo očekivati? Do sada se sve razvijalo unatoč krizi. Donacije, dobra volja i entuzijazam, kako kažu liječnici, dali su rezultate, što dalje?
Zaista je zadarska bolnica napredovala zahvaljujući i entuzijazmu liječnika i njihovoj želji za stručnim napredovanjem i uvođenjem svih suvremenih današnjih procedura i hvala pomoći privrednika Zadra, uspjeli smo bolnicu postaviti na jedan relativno visoki nivo zdravstvenih usluga. Kako će to ići dalje uz ove teške restriktivne mjere koje Vlada određuje, ja ne vidim dobro. E, sad, nadajmo se dobrome.
Iza vas ostaju brojne mlađe kolege, Vi ste ostvarili zavidnu karijeru, i na ovom odjelu, a bili ste i u Stručnom i u Upravnom vijeću bolnice. Situacija nije sjajna, što je to što ih može „držati” u idućim godinama kako bi i dalje bili na usluzi pacijentima, što je u konačnici i glavni cilj?
Ja mogu reći za moj odjel. Sigurno da su kolege koje ostaju iza mene educirani, vrlo visoko i stručno, također su u svom liječničkom pozivu pravi ljudi i dobri liječnici i sigurno da će oni nastojati održati ovaj nivo koji mi danas imamo. Jasno da je tu limitirajući faktor ono što će se određivati iz centra.
Kao iskusan liječnik i stručnjak, imate li poruku mlađim kolegama na kraju karijere?
Što da im kažem, treba ustrajati.
