Kad je prije desetak dana u jednom slavonskobrodskom noćnom lokalu, u kasne sate, viđen najpoznatiji među hrvatskim generalima Ante Gotovina, i to ni manje ni više nego u društvu s Milanovićevim ministrima Tihomirom Jakovinom i Antom Kotromanovićem, izazvalo je to gotovo sablazan na “desnici”.
Da general Gotovina dolazi u Brod drukati za lijeve, SDP-ove ministre u njihovim unutarstranačkim utakmicama, to je ipak previše, ljutili su se štovatelji generala s desnog političkog spektra. Doduše, čak ni ukazanje ikone Domovinskog rata među Brođanima nije podiglo dionice agroministra Jakovine, pa ga je tamo “potukao” u najmanju ruku kontroverzni brodski poduzetnik Tomislav Opačak.
No, to je ovdje posve sporedna priča. Glavna je kako je Gotovina, povratkom iz Haaga, doživio neku vrstu političkog obraćenja i potpunog otklona od onih što su se na njegovo ime zaklinjali tijekom godina haaškog uzništva.
Ključna pitanja
Što se zapravo dogodilo s Antom Gotovinom otkako se vratio iz Haaga? Je li okrenuo leđa “desnici” koja je s velikim očekivanjima upirala pogled u Scheveningen nadajući se da će joj Gotovinin izlazak na slobodu dati snažan vjetar u krila, na kojima će poletjeti ravno na vlast? Je li general izdao “desnicu” i nacionalne ideale koje je za njih simbolizirao, kao što ga neki optužuju? Ili je naprosto sve za vrijeme sedam zatvorskih godina mirno posložio i shvatio da mu je politika, koja se više bavila njime nego on njome, donijela samo zlo i nesreću?
Što znače miroljubive poruke kojima je obilježio prvi dan slobode, a potom i sve ostale, nakon sedmogodišnje robije? Je li general u Haagu prošao duhovnu obnovu i svojevrsno pročišćenje, pa nam se sada ukazuje u jednom posve novom izdanju?
Što znači njegovo učestalo druženje s liderima “ljevice”, večere s SDP-ovim premijerom Zoranom Milanovićem, intenzivno prijateljevanje sa starim “ratnim drugom” Antom Kotromanovićem, ministrom obrane u SDP-ovoj Vladi, pa naposljetku i lobiranje za SDP-ova ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu u Slavonskom Brodu?
Neki drže da je generalova distancija od politike, implicite i “desne opcije”, stvar pragmatičnosti, a ne ideološkog zaokreta. Gotovini je stalo osigurati dobre odnose s Vladom radi pribavljanja što povoljnijih kreditnih aranžmana i državnih subvencija u poslu koji je pokrenuo (uzgoj tuna), koji mu je danas, uz obitelj, glavna životna preokupacija, procjenjuju realisti. Nema to veze ni s “desnicom” ni s “ljevicom”, niti njegovim ideološkim stajalištima ili obraćenjima.
– Mislim da je donio vrlo mudru i promišljenu odluku kad je odlučio potpuno se povući iz politike i distancirati od nje – vjeruje politolog Berto Šalaj.
– Kratkoročno će mu ta odluka donijeti osudu “desnice” koja drži da je time izdao “nacionalnu stvar”, ali dugoročno će mu u hrvatskoj povijesti osigurati vrlo važno i časno mjesto. Ostat će priča o heroju Domovinskog rata koji je nepravedno sedam godina ležao u zatvoru, a kad je napokon izišao zauzeo je posve neutralnu poziciju odbijajući se miješati u ovdašnje dnevnopolitičke razmirice i konflikte. Rekao bih, vrlo dobra, pametna odluka – zaključuje Šalaj.
No, na desnoj strani hrvatskog političkog spektra s tim se sigurno ne bi složili. Indikativno je već i to što istaknutiji politički analitičari “desnice” uglavnom odbijaju komentirati Gotovinin otklon, navodno “ulijevo”.
Račun bez krčmara
Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor ograđuje se od komentara, s napomenom da se Gotovinom i Domovinskim ratom bavi samo na temelju relevantnih dokumenata i u znanstvene svrhe. A u kalkulacije o njegovu ovakvom ili onakvom političkom angažamanu danas, ne želi se upuštati.
– Nas kao znanstvenu ustanovu to ne zanima, to zanima neke političke opcije. Zapravo, to je osobno pravo, osobni izbor čovjeka koji je prošao sedam godina robije – konstatira Nazor.
Distancija od politike i okretanje privatnosti najbolja je stvar koju je učinio i za sebe i svoju obitelj, rekli bismo, a to što su neki radili “račun bez krčmara”, svojatajući njegov lik i djelo radi vlastitih probitaka, doista je njihov problem i stvar loše procjene. Realno govoreći, Ante Gotovina nikada se nije koristio klasičnim jezikom politike, nije pokazivao osobite sklonosti da se njome bavi ili da od nje živi, iako je besumnje to mogao.
U politiku su ga uvijek gurali drugi želeći se okoristiti njime. Na kraju su ga, radi vlastite kože, ekspresno izručili… Za godina provedenih u haaškom zatvoru imao je vremena to shvatiti i potpuno apsolvirati. Rezultat toga je otklon od politike i okretanje biznisu. A tko mu u ovom potonjem može pomoći, dobrodošao je, nezavisno od političkih stajališta…
